Međunarodne sankcije SR Jugoslaviji uvela je međunarodna zajednica zbog sudjelovanja Srbije i Crne Gore u ratu u Bosni i Hercegovini. Iako su srbijanske vlasti tvrdile da Srbija nije u ratu, predstavnici međunarodne zajednice smatrali su da to nije istina:
»Dva su koraka koje bi Savezna Republika Jugoslavija mogla sada da preuzme i koja bi, po mom mišljenju, imala izuzetno pozitivno djelovanje: prekid svakog snabdijevanja od strane Vojske Jugoslavije armije bosanskih Srba i pomoć postrojbama UN da zatvore granice SRJ prema Bosni i Hercegovini.[1]«
Dana 15. svibnja 1992. godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u Rezoluciji 752 zahtijevalo je da odmah prestanu svi oblici miješanja vanjskih snaga u rat u Bosni i Hercegovini: da se jedinice srbijanske JNA i dijelovi Hrvatske vojske povuku, stave pod kontrolu republičke vlade ili raspuste i razoružaju.[2] Nakon što je SR Jugoslavija odbila da se povuče iz konflikta u Bosni i Hercegovini (prividno se povukla, ali ne i stvarno)[3][4] jednoglasno usvojenom Rezolucijom 757 Vijeća sigurnosti 30. svibnja 1992. uvedene su joj međunarodne sankcije.[5]Miloševićevi mediji nakon toga su ponavljali da su sankcije nepravedne i ničim izazvane.[6]
Zbog međunarodnih sankcija došlo je i do velike gospodarske krize u zemlji i do pojave hiperinflacije, koja je zabilježila i izdavanje novčanice s najvećim iznosom od 500 000 000 000 dinara.
Godine 1998. EU i SAD ponovno SR Jugoslaviji uvode sankcije, ovoga puta zbog progona Albanaca s Kosova.[7]
