Najveći otok, a time i Republika, nazvan je prema sv. Mauriciju.
Povijest
Otok su otkrili Portugalci1505. godine, ali je ostao nenaseljen do kolonizacije Nizozemaca koji su ga naselili 1638. godine, dajući mu ime po princu Mauriceu od Nassaua. Tijekom osamnaestog stoljeća otokom su vladali Francuzi promijenivši mu ime u Ile de France. Britanci su preuzeli otok 1810., i vratili mu ime Mauricius.
Mauricijus je nezavisnost dobio 1968., kada je postao republika. Demokratska je država i jedna od najrazvijenijih afričkih država.
Politički ustroj
Na čelu države nalazi se predsjednik, kojega izabire Narodna skupština na petogodišnju dužnost. Parlament ima 62 zastupnika koji se biraju na izborima, dok se 4 do 8 zastupnika biraju iz reda narodnih manjina. Vladom upravlja premijer i Vijeće ministara.
Mauricijus je zajedno s Réunionom i Rodriguesom dio Maskarenskih otoka. Ovo je otočje stvoren nizom vulkanskih erupcija. Mauricius je nastao prije oko 8 do 10 milijuna godina. Na tom području više nema vulkanskih aktivnosti.
Najviši vrh Mauriciusa je Piton de la Riviere Noire visok 828 m.
Klima na otoku je tropska, zime su tople i suhe, a ljeta vlažna i vrela. Ljeti cikloni često pogađaju otok.
Od stjecanja nezavisnosti 1968., Mauricijus je razvio gospodarstvo temeljeno na poljoprivredi, s industrijom i turizmom koji bilježe stalni porast. Godišnji porast BDP-a je 5% do 6%, a za 2004. je procijenjen na 12 800 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
Raznolika kolonijska prošlost odrazila se na kulturu Mauricijusa koja je mješavina nizozemske, francuske, indijske i kreolske kulture.
Mauricijus je peta država na svijetu koja je 1847. godine uvela poštanske marke.
Na Mauricijusu je u doba otkrića živjela do tada nepoznata vrsta ptica nazvana dodo. Naseljenici (Nizozemci) i njihove domaće životinje pobili su do 1681. sve dodoe i vrsta je prestala postojati.