Martina Zadro (Zagreb, 14. rujna 1973.) hrvatsko-slovenska sopranistica, operna pjevačica i vokalna pedagoginja.[1]
Životopis i školovanje
Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu (smjer Grafika) te drugog razreda srednje Glazbene škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu (smjer solo pjevanje, prof. Mladen Katanić) upisuje studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod prof. Snježane Bujanović-Stanislav, gdje diplomira 1996. i magistrira 2001. godine.
Studij nastavlja na Visokoj školi za glazbu i scenske umjetnosti (njem. Hochschule fur Musik und darstellende Kunst) u Grazu (diploma Kurzstudium Lied i Oratorij 1999., prof. G. Zeller), a zatim se usavršava kod hrvatskog nacionalnog prvaka Vitomira Marofa i kontinuirano kod slovačke pedagoginje prof. Eve Blahove. Usavršavala se u New Yorku od 2004. – 2006., kod legendarne sopranistice Anne Moffo, kao njezina posljednja studentica.[2]
Umjetnička dostignuća
Sopranistica Martina Zadro vrlo se rano dokazala kao umjetnica cjelovite scenske osobnosti, koja je kontinuirano prisutna na međunarodnoj opernoj sceni i pridobiva pozornost publike diljem Europe, do Japana i Južne Amerike, kako na opernom tako i na koncertnom podiju. Od pobjede na Međunarodnim pjevačkim natjecanjima Lucia Popp[3] i Antonín Dvořák 1999. godine,[4] Martina stječe međunarodni ugled svojim čistim i ekspresivnim glasom i svojom potpuno predanom scenskom pojavom.
Posebno se profilira u operama Verdija, Mozarta i Puccinija, te ju njezine interpretacije dovode do Narodnog kazališta u Pragu (Susanna[5] i Pamina[6] kontinuirano 1999. – 2009.), turneja po Japanu (2001. i 2006., Bunkamura Orchard Hall u Tokiju, Nagoya / Aichi-ken Geijutsu Gekijo, Osaka / Festival Hall), Salzburškog Landestheatra (Contessa, 2005.),[6] Teatra Campoamor u Oviedu (Mimi 2008.),[7] engleskog opernog Festivala Longborough (Violetta, 2008.), Teatra Municipal u Santiagu (Violetta 2009.), Teatra Municipal u Limi (Mimi, 2011.), Narodog Divadla u Brnu (Violetta, 2013., 2014.) i Schlossfestspiele von Thurn und Taxis u Regensburgu (Violetta 2013., Mimi. 2015.). Interpretacija Janačkove heroine Kate Kabanove u Operi Rennes 2018. donosi joj izuzetne pohvale francuske kritike.[4]
Kao prvakinja Opere i baleta Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani Martina nastupa od 2003. u brojnim glavnim ulogama (Violetta, Gilda, Donna Fiorilla, Sylva, Mimi, Micaela, Hanna, Donna Francesca, Rosalinde, Euridice, Ksenija, Carmina burana, Donna Anna, Antonia, Kata Kabanova, Luisa Miller, Nedda i Marguerite). Sudjeluje u baletnoj predstavi posvećenoj Tomažu Panduru, u izvedbi 3. Simfonije tužnih pjesama H. Goreckoga, 2017. Veliki međunarodni odjek postiže ulogama: Armgard, u ponovno otkrivenoj Offenbachovoj operi „Die Rheinnixen“, 2005. (Cankarjev dom)[8] te kao Verdijeva Desdemona u trijumfalnom Otellu uz Josea Curu na Ljubljanskom festivalu 2016.[9]
Debitirala je 1995. u HNK Zagreb (Barbarina),[6] gdje je ostvarila brojne uloge (Papagena, Jelena, Giulietta, Corilla, Gilda, Micaela, Mimi, Donna Anna, Magda i Violetta), a ističe se u izvedbi opere „Crux dissimulata“ suvremenog hrvatskog skladatelja Srećka Bradića, koji ulogu Rose piše za Martinu, što joj je priskrbilo Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje u operi 2009.,[10] kao jednu od nekoliko značajnih strukovnih priznanja dodijeljenih joj za umjetnička postignuća (Nagrada Milka Trnina 2009.[11] i Nagrada Marijana Radev). Sudjeluje u projektu Europskog opernog centra u Manchesteru i Berlinu, pod vodstvom Kenta Nagana u pripremama za BBC-jev projekt animirane opere L. Janačeka: Lukava mala lisica, odabrana za ulogu Liške Bystrouške za češku verziju (snimke s Deutsches Symphonie Orchester 2001.).
Suradnje
Veliko priznanje Martina doživljava kroz nastupe s legendarnim tenorom Joséom Carrerasom, kao dio njegove oproštajne turneje 2016. i 2018. na koncertima u Puli (arena),[12] Grazu (Kongresna dvorana)[13] i Ljubljani (Stožice)[14] te u Saudijskoj Arabiji (Tantora Festival Al Ula, Maraya Hall) u siječnju 2020., uz Royal Philharmonic Concert Orchestra / Paul Bateman).[15]
Na koncertnom podiju Martina Zadro nastupa na brojnim festivalima, poput Praškog proljeća (Berlioz: Messe solennelle / S. Baudo 2003.),[16] festivalu Dvořákova Praha (Dvořák: Svatebni košile / A. Zanetti 2009.) i drugima. Nastupa uz Simfonijski orkestar RTV Slovenija. Kontinuirano surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom od prvoga nastupa kao sedamnaestogodišnja učenica glazbene škole (koncert u HGZ-u pod vodstvom Pavla Dešpalja (arija Despine) 1991.) do danas u izvedbama najznačajnijih djela vokalne literature. Česta je gošća Dubrovačkog simfonijskog orkestra te Simfonijskog orkestra HRT-a.
Uz Zagrebačke soliste ostvaruje zapažene izvedbe Straussovih: Vier letzte Lieder / koncert u HAZU (2019.) i na otvorenju 67. sezone ZS u HGZ-u (2020.).
Na solističkim recitalima Martina nastupa uz klavirsku suradnju svoje sestre pijanistice Lane Bradić (Moravska jesen, Musicora, Samoborska glazbena jesen, Westfalen-Classic Festival), a njezin recital u ciklusu „Molto cantabile“ - In memoriam Sena Jurinac, uz pratnju pijanistice Martine Filjak 2013., opetovano se prikazuje u programu Hrvatske televizije.
Pedagoško djelovanje
Od 2005. Martina se bavi pedagoškim radom. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je redovita profesorica, a u razdoblju od 2019. do 2021. i pročelnica Pjevačkog odsjeka. Među njezine diplomante pripadaju mezzosopranistica Jelena Kordić i bas-bariton Marko Mimica. Voditeljica je pjevačkih seminara i članica žirija međunarodnih pjevačkih natjecanja.
Nagrade
- 1991.
- 1. nagrada na Republičkom natjecanju natjecanju mladih učenika i studenata
- 2. nagrada na Državnom natjecanju mladih učenika i studenata Jugoslavije
- 1995.
- Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu
- 1996.
- 3. Nagrada na Međunarodnom pjevačkom natjecanju “Ferruccio Tagliavini”, Deutschlandsberg (Austria)
- Dekanova nagrada Sveučilišta u Zagrebu
- Nagrada Marija Borčić za najboljeg studenta pjevanja
- Nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda
- 1997.
- Diploma (2. nagrada) na Natjecanju za mlade glazbenika ”Darko Lukić”
- 1999.
- 1. nagrada na Međunarodnom natjecanju pjevača „Lucia Popp“ u Bratislavi (Slovačka)
- 1. nagrada na Međunarodnom pjevačkom natjecanju „Antonín Dvořák“, Karlovy Vary (Češka)
- Finalistica na Međunarodnom natjecanju „Ondina Otta“ Maribor (Slovenija)
- 2004.
- Nagrada Marijana Radev za najbolju ulogu (Gilda) u sezoni 2004./5. HNK Zagreb
- 2008.
- Nagrada Porin za najbolji album božićne glazbe, Svim na zemlji, božićni napjevi u obradi Tomislava Uhlika, Gudački kvartet Sebastijan, Rocco i partneri 2007.
- 2009.
- Nagrada "Milka Trnina", za ulogu Mimi (Puccini: La Boheme) u HNK Zagreb
- Nagrada hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje u operi 2009. (uloga Roze u praizvedbi opere Crux dissimulata, Srećka Bradića, HNK Zagreb)
Snimke
- Arhivske snimke na RTV Slovenija (operne arije i ciklusi pjesama uz Orkestar RTV Slovenije / Lorenzo Castriota), snimke opera: M. Kogoj: Črne maske i Ch. W. Gluck: Orfej i Euridika, izvedbe SNG Opera in balet Ljubljana
- Brojne snimke na HRT-u (TV i Radio) - koncerti uz pratnju Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, solistički recital In memoriam Sena Jurinac iz ciklusa Molto cantabile (2013.), koncert u HAZU (2019.) uz Zagrebačke soliste, izvedba Straussovih: Vier letzte Lieder
- Snimka koncerta s Jose Carrerasom - TV Saudijske Arabije (2020.)
- Snimka koncerta s Jose Carrerasom – Festival Castell Peralada (2022.), Španjolska TV3 i Catalunya Musica
- CD
- S. Bradić: Credo uz Simfonijski orkestar i zbor HRT-a (Paolo Paroni) – live izvedba 1995. Orfej-HRT
- A. Dvořák: Rusalka, Zagrebačka filharmonija (Alexander Rahbari) - 1997. / Koch International
- Svim na zemlji, božićni napjevi u obradi Tomislava Uhlika, Gudački kvartet Sebastijan, Rocco i partneri 2007. (Nagrada Porin 2008.)
- Zlitje stoletij, The fusion of centuries 2012., - povodom 120 godišnjice Ljubljanske opere, arhivske snimke, RTV Slo Klasika
- W. A. Mozart: Requiem, Zagrebačka filharmonija, Vladimir Kranjčević, koncert in memoriam Milan Horvat (2015.) / Croatia records
Poveznice
Izvori
Vanjske poveznice