Mali vodenjak (Lissotriton vulgaris, stari naziv :Triturus vulgaris), vrsta iz porodicedaždevnjaka.
Opis vrste
Svijetli trbuh, posut tamnim točkama
Mali vodenjak ima izduženo tijelo, s dugim repom. Mogu doseći 10 cm dužine, a ženke su nešto manje. Koža mu je glatka, s leđa maslinasta, a s trbuha svjetlija i posuta tamnim točkama, koje se na glavi odozgora spajaju u pruge. Trbuh je po sredini narančast. Ženke su nešto manje od mužjaka, blijeđe, a točke na njihovom tijelu su im sitnije.
Mužjaci u doba parenja razvijaju valovitu krijestu i kožna proširenja na prstima stražnjih nogu.
Parenje i razmnožavanje
Mužjaci postaju spolno zreli nakon 2 do 3 godine, a ženke oko godinu dana kasnije. Postoje i neotenične jedinke, koje dosegnu spolnu zrelost bez da se potpuno preobraze.
U sezoni parenja, u rano proljeće, mužjaci prvi stižu u vodena staništa. Ženkama se dodvoravaju posebnim položajima tijela i mašući repom u njihovom smjeru.
Mužjaci predaju ženkama paketiće spreme, te dolazi do začeća. Ženka polaže 100 do 300 jaja. Pojedinačna jaja promjera do 4 mm sakrivena su u naborima vodenog bilja.
Ličinka malog vodenjaka
Iz jaja nakon 1 do 3 tjedna izlaze ličinke. Ličinke su zdepaste s čupavim škrgama. Narastu do veličine 4 cm.
Ličinke se nakon nekoliko mjeseci preobraze u mlade vodenjake, te izlaze na kopno.
U zatočeništvu, mali vodenjaci mogu doživjeti preko 25 godina, ali u prirodi rijetko žive duže od 7.
Živi u mirnim vodama ravnica i planinskih krajeva do 1000 mnadmorske visine. Mužjaci su krupniji od ženki, posjeduju neparni kožni nabor koji se prostire cijelom duljinom leđa i repa. Mali vodenjaci narastu do 10 cm duljine. Na glavi posjeduju tamne uzdužne pruge dok im je abdomen narančast ili žut s tamnim pjegama. Ženka malog vodenjaka nema pjege. Kao i drugi vodenjaci, mali vodenjak je aktivan noću, hrani se larvamakomaraca, račićima i vodenim kukcima.
Mali vodenjak proljeće i ljeto provodi u vodi zbog razmnožavanja. Oplođenajaja ženka lijepi u sluzavom omotaču na listove podvodnih biljaka. Mali vodenjak počinje zimovanje tijekom listopada.
U vodi, ličinke žive pri dnu, a odrasle se jedinke često zadržavaju blizu površine, gdje i love
Lissotriton vulgaris je zaštićen Bernskom konvencijom (Appendix III, zaštićena vrsta) i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta. U Europskoj uniji nezakonito je loviti, posjedovati ili rukovati velikim vodenjacima bez posebne dozvole. Isto tako, zabranjeno je njihovo ubijanje ili nanošenje štete njima ili području u kojem žive.
U Hrvatskoj, može ga se naći u Turopolju i na popisu je zaštićenih vrsta u Republici Hrvatskoj. Štiti ga Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06), gdje je naznačen kao "strogo zaštićena svojta".
