U prvom planu, na stijeni stoji mladić leđima okrenut prema gledatelju. Odjeven je u tamno zeleni kaput, a u desnoj ruci drži štap za šetnju.[1] Kosu mi je razbarušio vjetar, a mladić promatra prizor ispred sebe, more guste magle koje prekriva cijeli pejzaž. U srednjem dijelu slike iznad magle izdiže se nekoliko drugih grebena,[2] a kroz maglu se vide stabla koja prekrivaju vrhove strmih sljemena. U daljini lijevo naziru se daleke planine, u kontrastu s nizinskim pejzažom desne strane slike. Magla se proteže daleko stapajući se s horizontom i oblačnim nebom.[1]
Slika je sastavljena od raznih pejzažnih elemenata preuzetih iz planinskog masiva Elbsandsteingebirge na granici Saske i Bohemije, skiciranih na otvorenom, ali oslikanih i dovršenih u ateljeu, što je bila uobičajena Friedrichova praksa. U pozadini desno nalazi se vrh Zirkelstein, a planina u pozadini lijevo mogla bi biti Růžovský vrch ili Kaltenberg. Grupa stijena na kojima šetač stoji su stijene na Kaiserkroneu.[3]
Kritika
Lutalica iznad mora magle je likovno djelo u pravom stilu romantizma, a posebno reflektira Friedrichov stil,[4] slično kao i druga njegova djela Bijele stijene Rügena i More leda.
Michael Gorra (2004.) analizira djelo i zaključuje da je autor htio prikazati doživljaj kantovske samorefleksije, izražene kroz mladićevo promatranje tmine mora magle.[2] Ron Dembo (2001.) tvrdi kako "lutalica" predstavlja metaforu nepoznate budućnosti,[5] dok John Gaddis (2004.) osjeća da pozicija lika na rubu provalije ostavlja gledatelja s "kontradiktornim osjećajima, sugerirajući dominaciju nad pejzažom i istovremeno potpunu nebitnost pojedinca u njemu."[1]
Značenje ovog djela gubi se i prijevodom njegovog naslova. Naslov slike na njemačkom jeziku je "Wanderer über dem Nebelmeer.", a "Wanderer" na njemačkom može značiti i "lutalica" i "izletnik".[6]
U popularnoj kulturi
Slika je korištena kao reklama mjuzikla Jaya Turveya i Paula Sportellija, nagrađenog 2007. na festivalu Shaw.[7]
Korišten je kao korice stolne igre "Fantastiqa", izdavač Gryphon Games (2012.)[8]
Njemački slikar Gotthard Graubner naslovio je jedno svoje djelo Erster Nebelraum - Hommage à Caspar David Friedrich (1968.) jasno inspiriran Friedrichovim "Lutalicom".[9]
Njemački tenor Jonas Kaufmann koristio je prerađenu verziju ove slike za svoj CD s Mozartovim, Schubertovim, Beethovenovim i Wagnerovim arijama. On je prikazan licem okrenut prema gledatelju umjesto lika okrenutog leđima na slici.
Ovo je djelo također korišteno kao naslovnica izdanja Tako je govorio Zaratustra u izdanju Barnes and Noble Classics.[11]
Isječak slike iskorišten je za naslovnicu hrvatskog prijevoda zbirke pjesama Hermanna HesseaHeimweh, koja je izabrana za jednu od Hrvatskih lijepih knjiga 2020.[12]
Izvori
↑ abcGaddis, John Lewis. 2004. The Landscape of History. Oxford University Press US. str. 1–2. ISBN0-19-517157-8
↑ abGorra, Michael Edward. 2004. The Bells in Their Silence. Princeton University Press. str. xi–xii. ISBN0-691-11765-9
↑K.-L. Hoch: Caspar David Friedrich und die böhmischen Berge. Dresden 1987.
↑Gunderson, Jessica. 2008. Romanticism. The Creative Company. str. 7. ISBN1-58341-613-7
↑Dembo, Ron S.; Andrew Freeman. 2001. The Rules of Risk. John Wiley and Sons. str. 10. ISBN0-471-40163-3
↑Amine Haase, Andreas Vowinckel and Stephan von Wiese, Michael Buthe & Marcel Odenbach, exh. cat., Walter Phillips Gallery, 22 September–October 16, 1983, str. 3.