Klasičnu gimnaziju završio je 1906.[1] u Splitu, studij bogoslovlja 1911. u Zadru, a slavistike, povijesti i geografije 1923. na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu, na kojem je 1933. doktorirao tezom Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira. Godine 1912. je zaređen za svećenika i tada postaje župnik u Čaporicama kraj Trilja, a zatim u periodu 1919.–20. u Vranjicu.
Godine 1922. Je počeo raditi u zagrebačkoj Sveučilišnoj knjižnici, da bi nakon položenoga profesorskoga ispita od 1923. počeo raditi kao gimnazijski profesor u Sinju, a od 1925. i u Kninu, gdje je bio član znanstvenoga odbora Muzeja hrvatskih spomenika i tajnik Hrvatskoga starinarskoga društva. Od 1929. radi i u Splitu, a od 1930. honorarno predaje u tamošnjoj Biskupskoj klasičnoj gimnaziji, gdje 1932. postaje podravnatelj, a 1934. ravnatelj.
Istodobno, od 1930. je bio tajnik društva "Bihać", od 1932. arhivar Nadbiskupskoga sjemeništa te od 1934. Biskupskoga arhiva.
Nakon talijanske okupacije odlazi u Zagreb, gdje je 1941–42. ravnatelj II. realne gimnazije, a potom do 1945. predavač na Visokoj pedagoškoj školi. Vrativši se u Solin, od 1946. radio je kao voditelj Muzeja hrvatskih starina (tada u Klisu), a od 1947. bio konzervator te od 1954. do umirovljenja 1959. znanstveni suradnik Arheološkoga muzeja u Splitu.
Ujedno je u periodu 1948–56. na splitskoj Visokoj bogoslovnoj školi predavao opću crkvenu povijest. Sastavio je brošuru Borba Grgura Ninskoga sa splitskim nadbiskupom Ivanom (Split 1929), u kojoj je upozorio na neodrživost teze o Grguru kao branitelju glagoljice, te vodič po srednjovjekovnim arheološkim znamenitostima Solina i okolice (Vođa po starohrvatskom Solinu. Split 1939).
Napisao je kratak pregled povijesti Katoličke crkve (1933), u kojem je napose obradio srednjovjekovno razdoblje, pregled opće hrvatske povijesti (1938) te udžbenik Hrvatska povijest (poviest) za VIII. razred srednjih škola, 1 (Zagreb 1941. dva izdanja, 1943; suautori M. Barada i J. Šidak). Istraživao je osobito srednjovjekovnu hrvatsku povijest i vjerodostojnost isprava, crkvenu povijest, povijest Solina, Splita, Klisa i Imotske krajine te tamošnju srednjovjekovnu topografiju i ubikaciju crkava. Pisao o povijesti hrvatske arheologije i njezinim pionirima F. Buliću i L. Marunu , o suvremenim arheološkim istraživanjima, baroknoj umjetnosti u srednjoj Dalmaciji, raspravljao o vjerodostojnosti kronike arhiđakona Tome te objavio sintezne članke o povijesti Solina od VII. do XX. st., povijesti Splitske biskupije i ulozi kliškoga prolaza u sustavu veza od prapovijesti do pada Mletačke Republike. Popularno-znanstvenim i pučko-prosvjetnim prilozima iz kulturne i crkvene povijesti te osvrtima, prikazima, izvješćima, nekrolozima i prigodnim člancima surađivao u izdanjima:
Naše jedinstvo (1910)
Hrvatska kruna (1911)
Novine (1914, 1917)
Pučke novine (1914)
Hrvatska straža (1917–18, 1931, 1936, 1939)
Katolički list (1921 –22, 1936)
Pučka prosvjeta (1921–22, 1924–25)
Riječ (1924)
Jadranska straža (1926)
Novo doba (1927–28, 1943)
Obitelj (1930)
Nastavni vjesnik (1932–33)
Obzor (1932–33, 1938)
Jadranski dnevnik (1935–37)
LBSM (1936, 1938–39)
Dom i svijet (1939–40)
Hrvatski narod (1939, 1942–44)
Život s crkvom (1939)
Hrvatsko kolo (1942–43)
Znanje i radost (Zagreb 1942–1943)
Croatia sacra (1943)
Hrvatska smotra (1943–44)
Hrvatski krugoval (1943–45)
Naša domovina (Zagreb 1943)
Neue Ordnung (1943–44)
Nova Hrvatska (1943)
Spremnost (1943)
Suradnja (1943)
Hrvatski zmaj (1944)
Kalendar Srca Isusova i Marijina (1944)
SP (1955).
Od mladosti je pisao lirske crtice i pjesme u prozi, novele i pripovijesti, eseje i putopise, uglavnom vjerske tematike, te ih objavljivao u almanasima, kalendarima i listovima:
Pobratim (1902)
Luč (1906–07, 1909–12, 1916–17)
Hrvatstvo (1908)
Prosvjeta (1908–09)
Hrvatsko kolo (1910)
Hrvatsko pravo (1910–11)
Obitelj (1911, 1930–31, 1942, 1944)
Za vjeru i dom (1911)
Almanah Gospe Lurdske (1912–15, 1932)
Hrvatska obitelj (1912–13)
Naše kolo (1912, 1914)
Hrvatska prosvjeta (1914–16, 1920–22, 1925–26, 1929–32)
Dan (1917–18), Zora–Luč (1920–21)
Mladost (1921)
Vedre hrvatske duše (1922; Hrvatska duša, 1924–26)
Istra (1923)
Pučki prijatelj (1925)
Glasnik Srca Isusova (1927–28)
Kalendar Srca Isusova i Marijina (1928–30, 1932)
Katolički tjednik (1929, 1943)
Hrvatska straža (1932)
Seljačke novine (1932)
Jadranski dnevnik (1935–36)
Danica (kalendar, 1943)
Kršćanska škola (1943)
Seljačko ognjište (1943)
Sunčani vinograd (Zagreb 1943)
Hrvatski krugoval (1944–45)
Nedjelja (1944)
Katkad se služio pseudonimom Rusticus.
Naslijeđe
Rodna kamena kuća, koja je bila stara 150 godina, don Lovre Katića se nalazila u Solinu. Od 1970-ih bila je pod zaštitom konzervatora. Srušena je 13. siječnja2021. gdje će je zamijeniti dvokatna poslovno-stambeni objekt. Postavit će se i spomen-ploča don Lovre Katića.[2][3]
