U Predgovoru Jambrešić piše, da je ovaj rječnik započeo, u određenoj mjeri obradio i namijenio za tisak, te napisao nekoliko početnih slova Sušnik. Petar Radojčević je rekao, da je rječnik Franjo Sušnik dotjerivao koliko je mogao, pa ga je doveo dotle da se već može tiskati. U primijeri teksta za tisak Sušniku je pomagao Jambrešić, a končani svoj oblik Lexicon svakako zahvaljuje Jambrešićevim zahtivama u metodi obrade, ispravcima i dopunama do tada napisanoga Sušnikova teksta, unošenju i obradi novih natuknica i riječi.
Vladoje Dukat i Franjo Francev su dugotrajnu vodili polemiku o autorstvu Lexicona. Vladoje Dukat godine 1905., odlučno zastupa mišljenje oko Jambrešićeva autorstva, a da se Sušnikovo autorstvo svodi na izradu poglavlja Index Illyrico i na obradu prvih redova višejezičnoga rječnika. Nasuprot Sušniku, Jambrešić sebe nigdje ne naziva autorom, svoj odnos je prema rječniku, on izriće riječima digestum ab Andrea Jambressich. (priređen, od Andrije Jambrešića.) kojim više ili manje potvrđuje svoj odnos kao priređivajući, sređivajući, a ne stvoriteljski.
Mađarski istraživač János Melich spominja rječnik Dictionar Manuale Latino-Ungaricum et Ungarico-Latinuma iz 1708.
Jezik
Jezik je hrvatski, u kojem je kajkavsko narječje izdignuto na razinu književnog jezika, odnosno onakvi jezik koji se ustalio u djelima Nikole Krajačevića, Jurja Habdelića, Ivana Belostenca, ili Baltazara Šimunića. Kajkavski književni jezik možemo potvrditi na svim jezičnim raznima, osobito na fonetskoj, morfološkoj, tvorbenoj, bez obzira na to što se radi o latinskom rječniku, odnosno o hrvatskom prijevodu latinskih riječi. Toliko su naime bogate i česte sveze riječi u sintagmama, frazama i rečenicima leksikografske obrade mnognih riječi.
U Lexiconu nalazimo sve bitne osobine hrvatskog književnog jezika kajkavskog izričaja, kakva se ostvarivala većim dijelom već u 16. stoljeću: ujednačivanje veoma različitih fonetsko-fonoloških odlika različitih kajkavskih govora u književnom liku; čuvanje nekih arhaizama, koji su u govorima toga vremena već davno iščezli; ostvarivanje nekih fonoloških i morfoloških dubleta, ali s golemom pretežitosti jedne od njih osobito štokavskih, koji se ravnopravno pojavljuju uz tipične kajkavske.
.JPG)
