Na pohodu protiv Parta se istakla zauzimanjem Ktesifona, a nakon čega ju je Sever povukao u Italiju, gdje je za nju podigao logor poznat kao Castra Albana. Tamo je trebala služiti i kao strateška rezerva rimske vojske, ali i sredstvo za odvraćanje potencijalnih uzurpatora i zavođenje reda u samog Rimu. Sever ju je poslije doveo u Britaniju gdje je sudjelovala u pohodima na sjeveru, a potom se vratila na Istok gdje je 217. njen zapovjednik Makrin ubio Karakalu i proglasio se za cara. Međutim, već sljedeće godine se odmetnula od Makrina i prebjegla Elagabalu, olakšavši njegov dolazak na vlast. 230-ih je bila smještena u Germaniji gdje je 235. ubijen Aleksandar Sever. Poslije toga se opredijelila za Maksimina Tračanina i sudjelovala u njegovom maršu na Rim; međutim, čim su vojnici zaključili da protiv sebe imaju nadmoćne snage, ubili su Maksimina i na taj način dobili pomilovanje od Senata. Poslije toga je u 4. stoljeću služila na Istoku. Posljednji put se spominje godine 400. godine.