Sin je Nikole II. (hrvatski ban i palatin, vojvoda u Usori, splitski knez) i Ane Celjske. Brat Ivana III. i polubrat Nikole III. Gorjanskog. Brat mu je bio zarobljen u bitci kod Gorjana i poslije oslobođen.[1]
U više navrata obnašao dužnost mačvanskog bana, 1436. do 1442., pa od 1443. do 1446. je godine. O vlastitom je trošku prikupio vojsku s kojom se je borio protiv moravskihhusita, "bosanskih ustaša" (kako iz naziva Ferdo Šišić) te protiv osmanskih pljačkaških upada kojima su iscrpljivali pogranična područja i bili pretkazanje velikog napada.[1]
Kad je umro kralj Albert II. Habsburgovac 1439., stao je na stranu kraljice Elizabete, kraljeve udovice i njezina sina. Bio je među rijetkim moćnicima koji su bili na njenoj strani. Ipak, Elizabeta ga je imenovala za bana i on je za nju prikupio vojsku koju je kasnije poveo na pristaše kralja Vladislava I. Jagelovića i izgubio od Janka Hunjadija.[2]
Ladislav nije odmah stao uz njenu stranu, nego je jedno vrijeme dvojio da pristane uz kraljevu udovicu i njeno nerođeno dijete ili uz pretendenta na krunu sv. Stjepana, poljskoga kralja Vladislava Jagelovića. Na koncu je stao uz kraljicu.[1]
Nakon kratkog kraljevanja Vladislav Jagelovića (1440. – 1444.) i Ladislava Posmrtnog, Gorjanski je postao palatinom 1447. godine. Ambicije su mu narasle pa je čak pokušao sam se uspeti na hrvatsko-ugarsko prijestolje nakon što je umro Ladislav Posmrtni 1457. godine. Brži je bio Matija Korvin koji je opasnog pretendenta Gorjanskog, čim je došao na prijestolje, uklonio s položaja palatina.[1]
Ladislav IV. Gorjanski imao je sina Joba iz braka s Aleksandrom Tješinskom, kćeri Boleslava I., iz tješinskih Pjastovića i njegove druge supruge Eufemije Mazurske iz obitelji Pjastovića. I on je bio mačvanski ban, a dužnost je obnašao od 1474. zajednički s Matijom Morovićkim od Gut-Keleda (Matijašom Marovićem). Taj je Ladislavov unuk umro 1481. bez potomstva te je s njime izumrla i palatinska grana Gorjanskih.[1]
Osim Joba, djeca su mu bila: Ivan († do 1459), Nikola († do 1459), Ana (ok. 1440 — do 1460)[3] i Marija (o. 1440 — do 1457).
Izvori
↑ abcdefMladen Švab (2002): Gorjanski, Hrvatski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 31. svibnja 2016.
↑Dragutin Seljan: Google KnjigeZemljopis pokrajinah ilirskih iliti Ogledalo zemlje, na kojoj pribiva narod ilirsko-slavjanski sa opisanjem berdah, potokah, gradovah i znatnih městah polag sadanjeg stališa, s kratkim dogodopisnim dodatkom i priloženim krajobrazom iliti mapom, Dio I. (pokrajine austriansko-ilirske), str. 167.
