Krešimir Oblak

Krešimir Oblak
Ostala imenaKoda
Rođenje28. kolovoza 1929.
Smrt3. siječnja 2014.
Žanrovijazz i zabavna glazba
Zanimanjearanžer i glazbeni producent
Instrumentglasovir
Djelatno razdoblje1944. – 2014.
Producentska kućaJugoton
AngažmanRTV Zagreb
Nagrade
Porin za životno djelo

Krešimir Oblak (Zagreb, 28. kolovoza 1929. – Zagreb, 3. siječnja 2014.) bio je hrvatski aranžer, pijanist i glazbeni producent. Kao pijanist je djelovao u mnogim plesnim i jazz sastavima, te dugo godina bio glazbeni urednik glazbenog programa i glazbene proizvodnje RTV Zagreb.[1] Bio je jedan od najznačajnijih autora hrvatske zabavne glazbe 20. stoljeća.[2]

Životopis

Krešimir Oblak – prijatelji su ga zvali Koda – u rodnom je Zagrebu završio gimnaziju i Muzičku školu Vatroslava Lisinskog. Glazbu je zavolio od najranije mladosti zahvaljujući majci koja je bila profesorica glasovira. Već je kao 15-godišnjak bio očaran jazzom, pa je s Adalbertom Markovićem osnovao orkestar Admira. Po završetku Drugoga svjetskoga rata bio je pijanist i aranžer u orkestru Emanon s kojim je nastupao u Hrvatskom glazbenom zavodu i drugim zagrebačkim plesnim dvoranama. S klarinetistom Borisom Sorokinom bio je član kvinteta Ede Utrobičića koji je pratio Ivu Robića na prvim Jugotonovim gramofonskim pločama. Početkom 1950-ih s Big bandom Stanka Selaka odlazi u Beč na prvi inozemni angažman. Godine 1957. postaje glazbeni suradnik za programe zabavne glazbe i jazza tadašnjega Radio Zagreba. Nakon osnivanja odjela za glazbenu proizvodnju Radiotelevizije Zagreb postavljen je za urednika-producenta Plesnoga orkestra RTV Zagreb, kojega je tada vodio Miljenko Prohaska. Kao producent Plesnoga orkestra RTV Zagreb (današnjega Jazz orkestra HRT-a), Oblak je sudjelovao na mnogim europskim jazz-festivalima. Često je bio članom prosudbenih povjerenstava zagrebačkoga, splitskoga, i krapinskoga festivala, te Melodija Istre i Kvarnera. U nekoliko je navrata obnašao i dužnost umjetničkoga direktora opatijskog Festivala zabavne glazbe. U Zagrebu je 1990. sudjelovao u organiziranju i realizaciji Pjesme Eurovizije. Sve do umirovljenja 1996. godine, ali i kasnije, Krešimir Oblak je surađivao s mnogim uglednim hrvatskim vokalnim i instrumentalnim solistima, te osobito pjevačima zabavne glazbe poput već spomenutoga Ive Robića, zatim Drage Diklića, Gabi Novak, Višnje Korbar, Arsena Dedića, Stjepana Jimmyja Stanića, Tereze Kesovije, Ivice Šerfezija, Radojke Šverko, Josipe Lisac i mnogimh drugima. Posebno treba istaknuti Oblakovu suradnju sa Zdenkom Vučković, koja je 1972. završila brakom.[1]

Pijanizam i glazbene aranžmane Krešimira Oblaka je već u mladosti snažno obilježila ljubav prema jazzu: njegovi su aranžmani uvijek bili znalački napisani, dopadljivi i vrlo efektni, te su često odisali stilom orkestara Glenna Millera, Lesa Browna, Harrya Jamesa, Woodya Hermana, Nelsona Riddlea i Stana Kentona. Mnoge su snimke Oblakovih aranžmana objavljene na gramofonskim pločama negdašnjega Jugotona (današnjega Croatia Recordsa), a pojedini se tonski zapisi čuvaju u fonotekama Hrvatske radiotelevizije, te radijskim i televizijskim arhivima u Beogradu i Ljubljani.[1]

Krešimir Oblak je za svoj aranžerski opus nagrađivan brojnim nagradama na mnogim glazbenim festivalima i natječajima. Uz producentski i aranžerski angažman, svojedobno je djelovao i kao urednik mnogih zabavnoglazbenih i festivalskih notnih izdanja Saveza muzičkih udruženja Hrvatske.[1] Bio je redovni član Hrvatskoga društva skladatelja[2] i počasni član Hrvatske glazbene unije.[3]

Izvori

  1. ↑ a b c d www.porin.info – Dobitnici nagrada za životno djelo: Krešimir Oblak  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. travnja 2014. (Wayback Machine) (tekst Dubravka Majnarića), pristupljeno 5. rujna 2014.
  2. ↑ a b Hrvatsko društvo skladatelja: Oblak, Krešimir, pristupljeno 5. rujna 2014.
  3. ↑ Hrvatska glazbena unija: Krešimir Oblak (1929. – 2014.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 5. rujna 2014.

Vanjske poveznice

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Instituta hrvatske glazbe (http://www.ihg.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Institut_hrvatske_glazbe.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!