Kralj Rima (latinski: rex, regis) bio je glavni magistrat Rimskog Kraljevstva. Kraljevi, s izuzetkom Romula koji je to postao samim osnivanjem grada, sve je bio izabrao narod da bi služili doživotno, a nijedan do prijestolja nije došao oružanom silom. Iako nije bilo nasljednog principa kod prva četiri monarha, s petim kraljem Tarkvinijem Priskom, kraljevsko nasljedstvo ustanovljavalo se kroz ženski dio obitelji umrlog kralja. Zbog toga su drevni povjesničari tvrdili da je kralj bio izabran temeljem svojih vrlina, a ne podrijetlom.
Sedmorica rimskih kraljeva su prema legendi prvih sedam kraljeva koji su vladali gradom Rimom. To su bili redom: Romul, Numa Pompilije, Tul Hostilije, Anko Marcije, Tarkvinije Stari, Servije Tulije i Tarkvinije Oholi. Treba uzeti sa zadrškom njihov broj jer se smatra da je u 250 godina trajanja Rimskog kraljevstva moralo biti više kraljeva. Vjerojatnije je da imena ostalih kraljeva tradicija nije sačuvala.
Popis rimskih kraljeva
