Korizma

Pieter Brueghel stariji, Korizma, 1559.

Korizma ili četrdesetnica (lat. quadragesima – četrdesetina) dio je liturgijske godine u kojemu se kršćani pokornički pripremaju za Vazmeno trodnevlje i Vazmeno otajstvo. Obilježava se od IV. st. u spomen na četrdesetogodišnji hod Izraelaca kroz pustinju, kao i četrdesetodnevni Isusov boravak u njoj prije početka svojega javnog djelovanja.^[1] Počinje Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi, sakramentima (osobito ispovijedi), pobožnostima (križnim putom i dr.) te tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa. Odrasli pripadnici za krštenje, katekumeni, imaju u korizmi završne pripreme za primanje svetih sakramenata u uskrsnoj noći. Značajka misnih nedjeljnih slavlja kroz korizmu je ljubičasta boja liturgijske odjeće.

Podrijetlo imena

Četrdesetnica dolazi od latinskoga quadragesima („četrdeseta”), kao i u romanskim jezicima (tal. quaresima, šp. cuaresma, port. quaresma, fr. carême), ali i primjerice swahiliju (kwaresima). Engleski Lent (staroeng. Lencten) upućuje na produženje trajanja dana (lenghten), a germanski (njem. Fastenzeit, dan. Fasten, isl. Langafasta, lux. Faaschtenzäit, norv. Fastetiden) i slavenskii jezici (polj. wielki post, slk. pôstne obdobie, slov. postni čas, češ. postní doba) naglasak stavljaju na post.

Riječ korizma (četrdesetnica) prvi spominje Euzebije Cezarejski.^[2]

Vremenski okvir

Na petu korizmenu nedjelju običaj je da se ljubičastim platnom pokrivaju križevi i slike po crkvama.

Korizma tehnički traje puna 44 dana, no budući da korizmene nedjelje nisu pokornički dani, već su poput svih ostalih nedjelja dani slavlja, pokorničkih dana u korizmi ima 38. Doda li se tima 38 danima i Veliki petak te Velika subota (jer su i oni dani molitve i posta, a nisu dio korizme) dobiva se 40 pokorničkih dana od Pepelnice do samoga Uskrsa.^[3] Četrdesetodnevno vrijeme priprave javlja se u rimskoj liturgiji u IV. st.^[1] i započinjalo je Prvom korizmenom nedjeljom. U VI. st. početak korizme pomiče se na srijedu predhodeću toj nedjelji.^[2]

Predkorizmeno vrijeme

Do reforme crkvenoga kalendara nakon Drugoga vatikanskoga sabora 1969., katolici rimskoga (latinskoga) obreda imali su razdoblje pripreme za korizmu, nedjelje sedamdesetnice (Septuagesima), šestdesetnice (Sexagesima) i pedesetnice (Quinquagesima). Kao i u korizmi, liturgijska boja predkorizmena razdoblja je ljubičasta. Predkorizmeno vrijeme održano je u Tridentskoj misi i predkoncilskim obredima (u obredu usus antiquor), kalendarima Istočnih katoličkih i pravoslavnih crkvi, u anglikanskomu Liturgijskom obredniku i liturgiji Ordinarijata anglikanskih katolika.^[4]

Korizmene nedjelje

Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka u hrvatskoj liturgijskoj tradiciji ima svoje ime:^[2]

1. Čista – dolazi iza Čiste srijede (Pepelnice);
2. Pačista – pračista, još čišća od Prve korizmene nedjelje;
3. Bezimena – nije imenovana iz poštovanja prema Kristovoj muci;
4. Sredoposna – na polovini korizmenog posta;
5. Gluha (Glušna) – misa se pjeva bez pratnje orgulja, slike i kipovi u crkvi se pokrivaju, a križevi zastiru radi veličine Velikoga tjedna te
6. Nedjelja Muke Gospodnje ili Cvjetnica – početak Velikoga tjedna.

Značenja

Pieter Bruegel stariji, Borba poklada i korizme, 1559.

Korizma se, zajedno s Došašćem, ubraja u »jaka vremena« Crkvene godine, s naglašenim pokorničkim, iščekujućim i hodočasničkim karakterom (korizmeni »hod«, križni put).^[5] Drugi vatikanski sabor korizmu razmatra kao milosno vrijeme s dvostrukim smislom, krsnim i pokorničkim:^[2]

»To doba, osobito uspomenom ili pripravom na krštenje te pokorom, vjernike koji gorljivije sluđaju Božju riječ i odaju se molitvi, pripravlja na svetkovanje vazmenog otajstva.«

(Sacrosanctum Concilium, § 109)

Nadalje, značenje je korizme trostruko:^[2]

1. vrijeme priprave pokornika na pomirenje na Veliki četvrtak;
2. vrijeme priprave katekumena za sakramente kršćanske inicijacije u Vazmenom bdijenju te
3. vrijeme priprave svih vjernika za Vazmeno otajstvo.

To se trostruko značenje očituje i u trima stupovima korizme (Mt 6,1-18):

1. molitvi (pravednost prema Bogu),
2. postu (pravednost prema sebi) i
3. djelima milosrđa (djelima ljubavi, pravednost prema bližnjima).

Simboli i znakovi

Na blagdan Pepelnice, svećenik posipa kršćane pepelom.

Korizma u liturgiji Pepelnice počinje u znaku pepela, podsjetnika čovjekove smrtnosti i prolaznosti (lat. Memento, homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris!, hrv. „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.”), koji ima ulogu sakramentala, posvetitelja vjernikova korizmena hoda. Stoga u zbornoj molitvi svećenik i predmoli: „Daj da po korizmenoj obnovi kršćanskog života čiste duše proslave vazmeno otajstvo Tvoga Sina.”.^[6] Pepeo je i simbol čišćenja.^[7] Kršćanstvo preuzima iz židovstva simboliku boli i pokore, kao izvanjski znak poziva na obraćenje.^[7] Pepeo se od XI. st. pripravlja od maslinovih ili palminih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu predhodne godine.^[2]

Korizma je poziv na cjelovito obraćenje, duhovni i tjelesni obrat, preokret (hebr. šub (obraćenje): okrenuti se, vratiti se)^[8], preobrazbu srca („Obrati se i vjeruj Evanđelju!”) nužnu za plodonosan hod prema cilju kršćanskoga života, zajedništvu s Bogom: Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14, 6). Odricanje, post i nemrs korisna su sredstva na tomu putu, za izgradnju duhovnosti i čovjekova karaktera.^[9] Na to upućuje i Knjiga Joelova, u kojoj Joel prenosi Jahvin poziv na pokoru (Jl 2,12-13):^[8]
„Al’ i sada – riječ je Jahvina –
vratite se k meni svim srcem svojim
posteć’, plačuć’ i kukajuć’.
Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Jahvi, Bogu svome,
jer on je nježnost sama i milosrđe,
spor na ljutnju a bogat dobrotom,
On se nad zlom ražali.”
Premda pokorničko, korizma je milosno vrijeme: „Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. / Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: ʹU vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti.ʹ Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa″. (2 Kor 5,20 – 6,2)

Post

Još od početaka kršćanstva pripravu za svetkovinu Uskrsa uključivao je i jedan ili dva dana posta, o čemu piše Hipolit Rimski u III. st.^[2] Četrdesetdnevni vazmeni post prvi se put spominje 306. u Epistula canonica sv. Petra Aleksandrijskog u kojemu se određuje neka lapsi (kršćani koji su se za Dioklecijanovih progona odrekli vjere iz straha) nakon tri godine javne pokore obdrže još jednu četrdesetnicu posta i molitvi kao pripravu za dan svojega pomirenja.^[2]

Kod katolika istočnoga obreda, korizmeni post počinje na Čisti ponedjeljak, dva dana prije Pepelnice, i naziva se Veliki i časni post Svete Četrdesetnice. Pri tome je post potpuno suzdržavanje od masne, mliječne i mrsne (mesne) hrane, kuhanja na ulju i alkohola svih četrdeset dana. Za razliku od katoliko rimskog obreda, kod istočnih katolika post nije propisan odredbom, nego se ostavlja na izbor svakomu vjerniku pojedinačno.^[7]

Običaji

posni perec (Fastenbrezel)

Krajem antike ustalio se običaj pečenja pereca kao prigodne posne hrane tijekom korizme o čemu svjedoči i najstariji dosad pronađeni prikaz pereca na rukopisu iz 5. st., koji se čuva u Vatikanskoj knjižnici.^[10]

Hrvatski korizmeni običaji

Hrvatska enciklopedija donosi:^[1]

U hrvatskim pučkim tradicijama korizmeno je razdoblje obilježeno čišćenjem ljudi i njihovih prebivališta. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj bilo je uobičajeno da se na Pepelnicu sve posuđe oriba pepelom, a u Dalmaciji se lanac s ognjišta (komoštre) ispirao u moru. Uz metenje i odnošenje smeća iz staja i dvorišta, uoči Uskrsa redovito su se vapnom bijelili vanjski i unutarnji zidovi kuća. U dnevnoj su prehrani u tom razdoblju bila posve izostavljena mesna jela i jaja, a umjesto mašću jelo se začinjalo maslinovim ili bučinim uljem kao i maslom. Prevladavajuća ozbiljnost i tuga izražavale su se odjećom tamnijih tonova (ponegdje i posve bijela kao drevna boja za žalost) i bez ukrasa. Nije se ni sviralo ni plesalo, nije bilo zabava, a odgađale su se i proslave sklapanja braka. — enciklopedija.hr

Hrvati ramskog kraja na Čistu srijedu ispirali su u lukšiji mrsno posuđe te se u nekim obiteljima nemrsilo sve do Uskrsa. Bižežinjalo se (postilo) na Čistu srijedu i sve korizmene petke, često samo „o kruhu i vodi”. Mladići koji bi dolazili na sijelo morali bi ponijeti veliku cjepanicu i prebaciti je preko ograde nekoga koji nije imao drva za ogrjev. Jedino što se pjevalo u korizmi bio je Gospin plač. Petkom su se molile Isusove krunice, pobožnost križnog puta, a mnogi su krunicu molili na rabož tj. na tanku drvenu štapu s urezima za desetice. Fratri su djecu „učili nauk” (vjeronauk) i pripuštali ispovijedi samo one koji su pokazivali zadovoljavajuću razinu znanja; potonji su pri tome dobivali ceduljice koje su vraćali pri ispovijedi. U korizmi se nije ni ašikovalo ni pendžeralo. Odijevalo se jednostavno, a žene su do Uskrsa tkale i šarale ćurdije (košulje).^[11]

Povezani članci

• Hrvatski uskrsni običaji
• Veliki tjedan
• Hrvatski dan nepušenja

Izvori

1. korizma enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod „Miroslav Krleža”: Zagreb.
2. korizma hkm-wien.at. Hrvatska katolička misija Beč. Objavljeno 12. veljače 2024.
3. Koliko stvarno traje korizma? glas-koncila.hr. Glas Koncila.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2009. (Wayback Machine)
4. Shaw, Joesph: Are You Sure You’re Ready for Lent? (engl.) catholic.com. Catholic Answers. Objavljeno 6. veljače 2023. hrvatski prijevod
5. Bradarić, Ivan: Put križa veritas.hr. Veritas, br. 568 (ožujak 2013.), str. 3.
   »Jaka liturgijska vremena – došašće i korizma – imaju naglašenu temu puta.«
6. "Prah si, i u prah ćeš se vratiti..." Hrvatski radio: Radio Osijek. Objavljeno 25. veljače 2020.
7. Dagelić, Ana: Korizma: odricanje i post sa svrhom radio.hrt.hr. Hrvatski radio – Prvi program. Objavljeno 12. veljače 2024.
8. Što obred pepeljenja znači za vjernike? hkm.hr. Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 5. ožujka 2019.
9. „Korizmeno vrijeme”, Bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca, Zagreb: 2023.
10. Weiser, Francis X.: The Year of the Lord in the Christian Home, Collegeville: The Liturgical Press, 1964. str. 89 i 93-94.
11. Ramski običaji Franjevački samostan Rama Šćit. Pristupljeno 16. veljače 2024.

Vanjske poveznice

Portal: Kršćanstvo

Sestrinski projekti

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Korizma
	Wikicitati imaju zbirke citata o temi Korizma

Mrežna sjedišta

• www.catholicliturgy.com Crkveni dokumenti o liturgijskoj godini (engl.)
• Korizma Lectio Brevis
• 1001 ideja za pokoru SKAC Palma