Autentičan, izvoran okvir odražava duh vremena u kojem je nastao. Za dobrobit uokvirenoga djela okvir može biti prilagođen kako bi uključivao i zaštitno staklo i pozadinsku zaštitu.[2]
Uzroci propadanja
detalj oštećenog okvira
Često rukovanje, obnova dekoracije, modifikacija, atmosfersko zagađenje i propadanje neki su od brojnih činitelja koji potiču konzervatore i restauratore da se specijaliziraju za ovu problematiku. Iako je drvo najčešće korišten materijal, pojavljuju se i okviri od gipsa, stakla, plastike i metala.[1] Svaki je od ovih materijala također podložan propadanju i oštećenjima.
Skriveni nedostatci
Nedostatci materijala rabljena za izradu također su jedan od potencijalnih rizika. Drvo je, kao najčešći materijal okvirā, osjetljivo na okolišne uvjete u kojima se djelo nalazi.[3] Podložno je napadu štetnika i općenitu propadanju zbog starenja materijala. Metali su skloni koroziji, plastika deformacijama, a staklo je osjetljivo na lomljenje.
Vlaga i temperatura
Promjene u vlazi i temperaturi uzrok su iskrivljenja i pucanja. Zbog stezanja nosioca može doći i do otpadanja ornamentacije. Nadalje, propadanje okvira može štetiti i samoj uokvirenoj slici.
Ljepilo
tutkalo – najčešće vezivo životinjskog porijekla.
Propadanje ljepila koje je korišteno za sklapanje okvira može prouzročiti raspadanje okvira. Životinjska veziva osjetljiva su na promjene vlage i temperature, a to pak može biti uzrok iskrivljenja okvira.
Delaminacija
Delaminacija je razmjerno česta pojava na pozlaćenim ili oslikanim okvirima. Vlaga koja putuje napuklinom u pozlati ili oslikom uzrokuje otpadanje pozlaćenih ili oslikanih slojeva.[4]
Najjednostavniji postupak preventivne zaštite okvira jest periodično oprašivanje, najčešće s pomoću kista ili nečega što upija: spužve ili meke krpe.
Konzerviranje restauriranje
Nakon prve procjene stanja okvira treba utvrditi opseg eventualnog zahvata. Neke od faza rada na okviru jesu:
Rastavljanje
U nekim slučajevima okvir se mora rastaviti. Tijekom ovog postupka može se vidjeti konstrukcija te strukturalni integritet okvira. Ovaj postupak ujedno olakšava i daljnji rad na predmetu.
Propala ili oštećena ornamentacija može se nadomjestiti ako je potrebno. Nerijetko se na predmetu nalaze grubo i loše načinjeni stari nadomjesci koje mogu sadržavati i izvorne dijelove. Ovisno o stanju, u rad se može uključiti i rezbar koji će rekonstruirati izgubljene dijelove profilacije, to jest mogu se nanovo odliti u gipsu ili ih se može retuširati reverzibilnom vrstom gipsa.[7] Jedan od uobičajenih materijala jest i mješavina tutkala, smole, lanenog ulja i venecijanskogterpentina.[8] Nakon što se ključni elementi ornamentacije obnove, treba podlijepiti i podlogu za pozlatu (gesso) vrućim zečjim tutkalom.[9]
Pozlata
Nanošenje zlatnih listića.
Nakon obnove ornamentacije kod pozlaćenih se okvira potom mora nanijeti sloj bolusa koji je pak mješavina obojene gline, veziva i masnoće, a služi kao podloga za nanošenje zlatnih listića.[3] Bolus je obično crvene ili sive boje. Dakako, boja mora biti usklađena s bojom izvorno korištenog materijala. Treba specificirati koja će se vrsta pozlate upotrebljavati ili na mikstionu ili na polimentu. Pozlata na polimentu zahtjevnija je i skuplja inačica.
Toniranje
Kada je pozlata postavljena, treba je toniranjem uskladiti s izvornom. To se najčešće izvodi vodenim bojama i tutkalom kao vezivom.[8]
