Kad 40-ih godina 20.stoljeća avangarda zamre – književnost se sve više nastoji osloniti na cjelinu vlastite tradicije birajući pri tome ono što pojedinom piscu odgovara, bez obzira na vremensku udaljenost.
Autori:
Mihail Alesandrovič Bulgakov – Majstor i Margarita – reprezentativno djelo cjelokupnog modernizma – priča o piscu koji je napisao roman o Ponciju Pilatu i suđenju Isusu.
Thomas Mann – prodor problematike u umjetničku prozu u velikoj je mjeri obilježeno cijelo to književno razdoblje, ali je izrazito prisutan u filozofsko-književnom pravcu «egzistencijalizam» romanom Smrt u Veneciji - koji izravno uporište nalazi u određenoj i nadređenoj filozofiji.
U užem smislu, utemeljitelj egzistencijalizma je Jean-Paul Sartre, romanom Mučnina – koji predstavlja uvođenje filozofije u roman, neposredno opisivanje određenog filozofskog stajališta, uvjerenja, pa i metode u svijesti glavnog lika.
Albert Camus – naglašava apstraktnost ljudskog postojanja u ranim djelima, i kasnijim prevladava neka etika suosjećajnosti i solidarnosti, pa čak i pobune protiv nekog totalitarizma i ograničenja slobode pojedinca.U strogo književnoumjetničkom smislu najbolje je Camusovo djelo roman Stranac.
Ostali autori:
Samuel Beckett, Eugene Ionesco, Ernest Hemingway, J. D. Salinger, Pablo Neruda, Boris Pasternak, Marguerite Yourcenar...
