Rodio se kao drugi sin švedskog kralja Adolfa Fridrika († 1771.) i Lujze Ulrike Hohenzollern. Brat i očev nasljednik, Gustav III. (1771. – 1792.) imenovao ga je knezomSödermanlanda. Tijekom rusko-švedskog rata (1788. – 1790.), vršio je dužnost admirala flote. Nakon bratova ubojstva 1792. godine, obnašao je dužnost regenta (1792. – 1796.) u ime maloljetnog nećaka Gustava IV. Adolfa. Kada je 1809. godine Gustav III. zbačen s prijestolja zbog svoje neuspješne politike u vrijeme Napoleonskih ratova, Karlo je proglašen novim kraljem. Uveo je konstitucionalnu monarhiju.[1]
Mirom u Fredrikshamnu 1809. godine morao je Rusima prepustiti Finsku i Ålandsko otočje. Godine 1814. postao je i kralj Norveške. Budući da nije imao zakonite muške djece, švedski parlament je proglasio prijestolonasljednikom danskog princa Kristijana Augusta (Karlo August), a poslije njegove prerane smrti, kralj je imenovao prijestolonasljednikom francuskogmaršalaJeana-Baptistea Bernadottea, koji ga je 1818. godine naslijedio na prijestolju.[2]
