Ivo Balentović rođen je u Županji 1913. godine. Nakon završene srednje škole, bavi se novinarstvom i publicistikom. Između dva svjetska rata surađivao je u Jutarnjem listu i Hergešićevu Obzoru. Tijekom drugog svjetskog rata u Zagrebu radi kao radijski novinar, objavljuje u Hrvatskom narodu.[2] Kao novinar prati Crnu legiju na pohodu u istočnoj Bosni i o tome objavljuje knjižicu zajedno s Ivanom Softom.[3] Od konca 1942. godine do kraja rata kao politički neangažiran slobodni novinar radno boravi u Bugarskoj.[2] Potkraj lipnja 1945. godine vraća se u Zagreb. U Jugoslaviji doživljava sumnjičenja i progone zbog neodlaska u partizane.[2] Nakon 1948. godine postaje nepoćudan zbog braka s bugarskom državljankom. Godine 1961. napušta rodnu Županju i odlazi u Umag, gdje je, između ostalog, radio i kao pismoslikar.[2] U Umagu je pokrenuo osnivanje ogranka Matice hrvatske.[4] Bio je član Društva hrvatskih književnika od 1972. godine i Društva hrvatskih književnih prevoditelja te Matice hrvatske. Surađivao u reviji Marulić, Glasu Koncila i Vijencu a pojedina Balentovićeva književna ostvarenja emitirana su na valovima hrvatskih radijskih postaja Zagreb, Osijek, Vinkovci i Županja.[5] Dobitnik je više književnih nagrada i priznanja.
Književno stavaralaštvo
Ivo Balentović počinje pisati i objavljivati 1930-ih godina dvadesetog stoljeća i prve objavljene knjige su mu Život za opanke iz 1936. godine i Krvavi ples (pjesme) iz 1939. godine. Balentovićeva djela prevedena su na bjeloruski, bugarski, talijanski i češki jezik. Kao prevoditelj poeziju i prozu prevodi sa slovenskog, makedonskog i bugarskog jezika (djela Elisavete Bagrjane, Emilijana Staneva, Blage Dimitrove). Pisao je pod pseudonimom (Ivo Posavac, Ivo Dragić, V. Bežanski) a ponekad i samo pod inicijalima (I. B.).[6] Od 1967. do 1993. godine izdaje vlastiti književni list Susreti.[2] Napisao je prvi kulturno-povijesni vodič Umaga i okolice, 1964. godine, tiskan na hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku.[6]
Bavio se također i športskompublicistikom objavljujući knjigu Prva lopta1980. godine (2. izd. Prva lopta u Hrvatskoj, ABA Zagreb, Županja-Umag-Zagreb, 1995.) te kao urednik i pisac sudjeluje u nizu monografija o nogometnom klubu Graničar iz Županje.
Od svojih književnih početaka iz 1936. godine pa do smrti 2001. godine Ivo Balentović objavio je tridesetak knjiga, ponajviše pripovjedne proze, zatim pjesama, putopisa, rasprava i ogleda.[2][5]
Djela
Život za opanke, (novele), Jastrebarsko, 1936.
Krvavi ples, (pjesme), Matica hrvatska Pododbor, Županja, 1939.
Polomljene grane, Narodna prosvjeta, Zagreb, 1942.
Kako je minula Buga, (roman), Biblioteka Hrvatskog lista, Osijek, 1944.
Ciganske varijacije, (pjesme), (vlastita naklada, Zagreb, 1954. (pod pseudonimom Ivo Posavac)[7] (suautor Ferdo Bačić)
U sjeni šume, Društvo radnika pisaca N.R Hrvatske, Zagreb, 1955. (suautor Ferdo Bačić)
Balkanske priče, Krug, Vinkovci, 1956.
Ljubav, smijeh i suze, (kratke priče), vlastita naklada, Vinkovci, 1959.
Tin u anegdotama, 1960., (2. izd. Vinkovci–Umag, 1991.) (suautor Salih Alić)
Boema, vlastita naklada, Umag, 1961.
Među šumama i vodama, (crtice), vlastita naklada, Rijeka, 1962.
U sjeni zaborava, (životopisi Mate Blaževića i Josipa Lovretića), Vinkovci, 1963.
Balada o rastanku, (pjesme), Matica hrvatska Umag, Umag, 1969.
Dječak i limena truba, Hrvatsko književno društvo Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1969., (2. izd. Mladost, Zagreb, 1993., češko izd. Kluk z cirkusu, Albatros, Prag, 1990.) (prijevod na češki Emil J. Havlíček, ilust. Nadežda Bláhová.)
Preko devet brda i dolina, (novele), vlastita naklada, Umag, 1973.