Ivica Belošević (Sušak, 12. rujna 1909. – Rijeka, 7. listopada 1987.), bio je hrvatski nogometaš i nogometni trener. Bio je jedan od najboljih braniča u Hrvatskoj i na području cijele Kraljevine Jugoslavije u razdoblju između dvaju svjetskih ratova.
Igračka karijera
Klupska karijera
Obrambeni igrač, nakon nastupa u HTŠK Grafičaru (1924. – 31.) i Concordiji (1932. – 37.) (osvojio (1931./32.). s Građanskim (1937. – 41.) osvaja posljednje prvenstvo Jugoslavije (1939./40.).
Reprezentativna karijera
Nastupio je 11 puta za "A" i 3 puta za "B" sastav Kraljevine Jugoslavije. Prvi puta za Kraljevinu Jugoslaviju nastupio je 1933. godine u utakmici protiv Grčke (5:3), u Bukureštu a posljednji puta 1939. godine u utakmici protiv Njemačke (1:5), u Zagrebu.[1] Odigrao je tri utakmice za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, 1940. godine, jednom kao kapetan. Njegovi nastupi za reprezentaciju u ono vrijeme bili su veliki uspjeh, jer je na svojem položaju imao jaku igračku konkurenciju (Bernard Hügl, Jozo Matošić, Ernest Dubac).
Trenerska karijera
Bio je trener zagrebačkih klubova Victoria, Amater, Metalac, ZET, Grafičar, te varaždinske Slavije, sisačkoga Metalca i Karlovca.
Priznanja
- 1969.: Srebrna plaketa Jugoslavenskoga nogometnoga saveza.[1]
Izvori