Ivan Vitić (Šibenik, 21. veljače 1917. – Zagreb, 21. prosinca 1986.), hrvatski arhitekt.
Završio je Tehnički fakultet u Zagrebu, nakon čega je od 1941. do 1943. radio kao asistent na Katedri za arhitektonske kompozicije, a zatim kao suradnik Alfreda Albinija. Na fakultetu je također od 1951. do 1965. godine vodio Projektni biro „Vitić” (kasnije poznat pod imenom „AB 17”). Od 1945. do 1946. godine radio je u Ministarstvu graditeljstva Narodne Republike Hrvatske, a zatim je prešao u tada osnovani Arhitektonski projektni zavod; od 1947. do 1950. radio je kao arhitekt Ministarstva vanjskih poslova FNRJ.[1]
Projektirao je više obiteljskih vila u Zagrebu, školu u Šibeniku, Pionirski grad (danas Grad Mladih) u Zagrebu, stambene zgrade u Zadru, motele Sljeme u Biogradu, Trogiru i Rijeci, kao i tipološki isti objekt, motel Košuta kod Kragujevca, Srbija;[2] Domove JNA u Šibeniku, Splitu, Komiži. Vrhunac njegovog stvaralaštva označilo je projektiranje i izgradnja tadašnje Zgrade društveno-političkih organizacija (kolokvijalni naziv Zgrada CK SKH) u Zagrebu od 1961. do 1968. godine, danas popularne pod imenom Kockica.[1] Po urbanoj dispoziciji i oblikovanju te stambenoj tipologiji ističe se njegov stambeni sklop na uglu Laginjine i Vojnovićeve ulice u Zagrebu (1958).[3]
Suvremenu arhitekturu jasnih kubičnih volumena i živa kolorita s izrazitim mediteranskim značajkama često interpolira u stare ambijente dalmatinskih gradova (Zadar, Šibenik, Komiža, Split). Bavio se regulacijom povijesnih dijelova gradova (obala u Šibeniku, Frankopanska ulica u Zagrebu, središte Mostara i Zadra).
Danas Kulturni centar u Komiži nosi ime Ivana Vitića.[4]
Galerija
-
Stambena zgrada na križanju Laginjine i Vojnovićeve ulice, Zagreb (1958.)
-
Knjižnica u Šibeniku (bivši Dom JNA, 1961.)
-
Izvori
Vanjske poveznice
Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam |
---|
| Godišnja nagrada |
---|
|
1965. Neven Šegvić •
1966. Josip Uhlik & Bernardo Bernardi •
1970. Ante Rožić •
1971. Boris Krstulović •
1972. Grozdan Knežević •
1973. Dinko Kovačić & Mihajlo Zorić •
1974. Ivan Filipčić & Borislav Šerbetić •
1975. Ante Vulin •
1976. Zdenko Kolacio & Igor Emili •
1977. Ante Marinović-Uzelac & Jerko Rošind •
1978. Dražen Janković, Zrinka Supek-Andrijević & Josip Hitil •
1979. Boris Magaš •
1980. Milan Mitevski •
1982. Radovan Tajder & Mladen Anšel •
1983. Branko Kincl •
1984. Marina Dropulić & Duško Dropulić •
1985. Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić & Davor Mance •
1986. Ivan Juras & Emil Špirić •
1987. Dražen Juračić •
1988. Ines Filipović •
1989. Velimir Neidhardt •
1990. Andrija Mutnjaković •
1991. Nikola Bašić •
1992. Nenad Fabijanić •
1994. Nikola Bašić •
1995. Velimir Neidhardt, Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić & Davor Mance •
1996. Hildegard Auf-Franić & Tonči Žarnić •
1997. Ante Kuzmanić & Eugen Širola •
1998. Branko Silađin •
1999. Studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović & Silvije Novak) •
2000. Miroslav Genc •
2001. Vinko Penezić & Krešimir Rogina •
2002. Lenko Pleština •
2003. Iva Letilović & Morana Vlahović •
2004. Studio Capsula (Ivana Ergić, Vanja Ilić, Vesna Milutin) •
2005. Saša Randić & Idis Turato •
2006. Goran Rako •
2007. STUDIO UP (Lea Pelivan & Toma Plejić) •
2008. Marijan Hržić •
2009. Studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tanja Grozdanić Begović & Silvije Novak)
2010. Nikola Bašić •
2011. Nenad Fabijanić •
2012. Neno Kezić i Emil Šverko •
2013. Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin, Marin Jelčić, Zvonimir Kralj i Igor Presečan •
2014. Vedran Pedišić, Emil Špirić, Erick Velasco Farrera i Juan José Núñez Andrade •
2015. Radionica arhitekture i Vanja Ilić •
2016. Vjera Bakić •
2017. Mirela Bošnjak, Mirko Buvinić i Maja Furlan Zimmermann •
2018. Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić •
2019. Studio 3LHD •
2019. Tin Sven Franić, Vanja Rister i Ana Martinčić Vareško •
2021. Iva Letilović i Igor Pedišić
|
| | |
|