Ivan IV. Karlović Krbavski (lat.Johannes Torquatus comes Corbauie) (?, 1485. – Medvedgrad, 9. kolovoza1531.), hrvatski velikaš, hrvatski ban, posljednji potomak obitelji krbavskih knezova Kurjakovića, jednog od ogranaka starohrvatskog plemena Gusića. U nekim, osobito inozemnim, izvorima Ivana Karlovića se naziva "Johannes Torquatus" (Ivan Torkvat), što upućuje na to da je, s obzirom na latinsko značenje te riječi, nosio ukrasni ovratnik ili lanac (lančić) oko vrata.
Životopis
Ivan Karlović je bio sin krbavskog kneza Karla IV. Kurjakovića († 1493.) i Doroteje (Dore) Frankapan. Nakon očeve smrti naslijedio je naslov krbavskog kneza i obiteljske posjede u županijama Krbavi, Odorju, Hotuči, Lapcu i dijelu Like koje je nastojao očuvati od nasrtaja osmanskih snaga.[1] Ratovao je 1500. protiv Turaka kraj Gradca, a 1506. sudjelovao je na strani Maksimilijana I. u borbama protiv kralja Vladislava II. Jagelovića.
Grb nekadašnje Ličko-senjske županije, otkuda potječe Ivan KarlovićPečat Ivana Karlovića nalazi se na Cetingradskoj povelji (drugi slijeva)
Godine 1506. i 1511. privremeno je priznao tursku vlast uz plaćanje harača kako bi spasio svoje posjede od pustošenja.[1] Između 1509. i 1524. sklopio je s Mlečanima više kondotijerskih ugovora, prema kojima je imao braniti njihove posjede u Dalmaciji. Bio je podban i kapetan Hrvatske i Dalmacije u razdoblju 1512. – 1513. te je s banom Petrom Berislavićem sudjelovao u pobjedi nad Turcima kraj Dubice 1513. godine.[1] Sljedeće su godine Turci opustošili njegove posjede u Lici i Krbavi te se sukobio s njima u Bosni.
U prvom mandatu banovao je od 1521. do 1524. te od 1527. do 1531. Istaknuo se kao organizator obrane hrvatskih zemalja i borac protiv Turaka, ali zbog nedovoljnih sredstava i kraljeve pomoći nije uspio spriječiti pad Knina i Skradina. Godine 1524. odrekao se banske časti.
Godine 1527. zajedno s Franjom Batthyányem imenovan je hrvatskim banom te je 1528. uz pomoć austrijskih snaga porazio Turke kraj Belaja. Bio je oženjen s Jelenom Zrinskom, kćerkom kneza Petra II. Zrinskog i Sofije, ali nije ostavio potomstvo, što je označilo kraj obitelji u muškoj liniji. Nakon njegove smrti 1531. godine posjedi krbavskih knezova su, na osnovi baštinskog ugovora sklopljenim 1508. godine s Nikolom Zrinskim, suprugom Ivanove sestre Jelene Karlović, pripali Zrinskima. Pokopan je u crkvi pavlinskogasamostana u zagrebačkimRemetama.
Zapamćen je u narodnoj predaji moliških i gradišćanskih Hrvata kao plemenit i dobar gopodar te bekompromisan borac protiv Turaka.[2] Tradicija zove još i danas nekoliko ruševnih gradova "Karlovića dvori" (Komić, Kozja Draga, Mazin), a i u narodnim pjesmama sačuvana je uspomena na bana Karlovića.
.svg)
