Rođena je u uglednoj atenskoj plemićkoj obitelji. Udala se za bizantskog cara Leona IV. Hazara (775. – 780.) i kao njegova žena stekla je titulu carice (grč. βασίλισσα, basilissa) 775. godine. Nakon njegove smrti preuzela je vlast kao regentkinja u ime malodobnog sina Konstantina VI. (780. – 797.). Ratovala je neuspješno s abasidskim kalifomHarunom al-Rašidom (786. – 809.) zbog čega se morala obavezati nan plaćanje tributa. Godine 787. uvela je ponovno štovanje ikona na ekumenskom koncilu u Nikeji.
Nakon Konstantinove punoljetnosti koji se tek 790. godine uspio proglasiti samovladarom 790. pokušavala je spletkama ostvariti utjecaj na dvoru. Nakon više vojnih neuspjeha, pobuna u pokrajinama i političkih razdora, dala je uhvatiti i oslijepiti sina Konstantina te je preuzela carsku krunu kao prva žena na bizantskom carskom prijestolju. Sljedeće godine uspostavila je diplomatske odnose s franačkim kraljem Karlom I. Velikim (768. – 814.).
Godine 802. zbačena je s prijestolja i prognana na otok Lezbos gdje je umrla iduće godine. Na carsko prijestolje dolazi dotadašnji ministar financija Nikefor.