Indeks loma (oznaka n) je bezdimenzionalna fizikalna veličina koja opisuje međudjelovanje svjetlosti i optički prozirne tvari, a definirana je kao omjer brzine svjetlosti u vakuumuc i brzine svjetlosti u tvari v:
Posljedica je promjene brzine svjetlosti promjena pravca njezina širenja pri prelasku iz jednoga optičkog sredstva u drugo. Što je indeks loma veći, veća je promjena pravca, odnosno veći je lom svjetlosti (refrakcija). Indeks loma može se s pomoću Snelliusova zakona odrediti iz geometrijskih odnosa kutova zraka svjetlosti prema površini sredstva u kojem dolazi do loma:
gdje je: θ1 - upadni kut prema okomici na površinu sredstva, θ1 - kut loma, n1 - indeks loma optičkoga sredstva iz kojega svjetlost dolazi, a n2 - indeks loma optičkoga sredstva u koje svjetlost ulazi. Često se rabi relativni indeks loma, koji je jednak omjeru indeksa loma dvaju sredstava:
Međutim, za mnoge tvari dolazi do odstupanja od toga izraza, zbog postojanja električnih dipola u dielektricima i ovisnosti relativne dielektrične permitivnosti o frekvenciji svjetlosti.[1]
Indeks loma materijala je broj koji pokazuje koliko puta je brzina svjetlosti u nekoj sredini manja od brzine u vakuumu. Lom je najočiglednija manifestacija promjene brzine svjetlostielektromagnetskog zračenja pri prelasku iz jedne sredine u drugu.
Indeks loma zavisi od frekvencije svjetlosti što se eksperimentalno pokazuje u pojavi spektra kada se zrak polikromatske (bijele) svjetlosti propusti kroz prizmu.
Indeks loma je važna osobina materijala i mjeri se pomoću refraktometra.
Indeks loma nekih materijala
Brzina svjetlosti je u vakuumuc = 300 000 km/s, a brzina svjetlosti u vodi c2 = 3/4 c, pa je indeks loma za vodu:
Brzina svjetlosti u staklu je približno 2/3 brzine svjetlosti u vakuumu, pa je indeks loma za staklo 3/2 = 1,5. Indeks loma za led je 1,31, za kvarcno staklo od 1,7 do 1,9, za krunsko staklo 1,51. Što je indeks loma neke tvari veći, to se svjetlost u toj tvari jače lomi. Kad zraka svjetlosti prelazi iz vakuuma u bilo koje prozirno sredstvo, ona se lomi prema okomici. Svjetlost ima najveću brzinu u vakuumu, a manju u svim drugim prozirnim sredstvima.[2]
↑Morgan, Joseph. 1953. Introduction to Geometrical and Physical Optics. McGraw-Hill Book Company, INC.
↑Hodgman, Charles D. 1957. Handbook of Chemistry and Physics. Chemical Rubber Publishing Co.
↑Pedrotti, Frank L.; Pedrotti, Leno M.; Pedrotti, Leno S. 2007. Introduction to Optics, Third Edition. Pearson Prentice Hall. str. 221. ISBN0-13-149933-5
↑Shannon, Robert D.; Shannon, Ruth C.; Medenbach, Olaf; Fischer, Reinhard X. 25. listopada 2002. Refractive Index and Dispersion of Fluorides and Oxides(PDF). J. Phys. Chem. Ref. Data. American Institute of Physics. 31 (4): 931–970. Inačica izvorne stranice(PDF) arhivirana 27. ožujka 2016. Pristupljeno 28. kolovoza 2016.
↑Patel, S; Marshall, J; Fitzke, FW 3rd. ožujka–travnja 1995. Refractive index of the human corneal epithelium and stroma. J Refract Surg. 11 (2): 100–105. PMID7634138
↑University of Liverpool. Absolute Refractive Index. Materials Teaching Educational Resources. MATTER Project. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. listopada 2007. Pristupljeno 18. listopada 2007.