Igor Rončević rođen je 1951. u Zadru. Gimnaziju završava u Zadru.
Igor Rončević pojavio se na hrvatskoj likovnoj sceni u drugoj polovici 70-ih u vrijeme transavangardnog obrata, tj. povratka slikarstva, što je smijenilo dugogodišnju dominaciju konceptuale, primarnog slikarstva, analize likovnog medija.[2] Godine 1971. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje 1976. diplomira u klasi prof. Šime Perića. Samostalno izlaže od 1976. godine. Početkom 1980-ih jedan je od međunarodno priznatih predstavnika tzv. nove slike. Talijanski kritičar A. B. Oliva, teoretičar transavangarde, uključio ga je tada u svoju knjigu Trans-Avantgarde International. Od 1979. do 1981. suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera.[1]
Stipendiju francuske vlade koristi u Parizu na Akademiji likovnih umjetnosti (Académie des Beaux-Arts) 1981./1982. godine. U više navrata boravi na studijskim putovanjima u Italiji, Njemačkoj i SAD-u.[1]
Godine 1995. postaje predavač na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je danas redoviti profesor na slikarskom odsjeku i poslijediplomskom doktorskom studiju likovne umjetnosti.[1]
Do 2016. imao je pedesetak samostalnih te je sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.[1]
U izdanju „Mete“ 2006. tiskana je monografija Igor Rončević.
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.