Igor Mandić

Igor Mandić
Igor Mandić na Interliberu 2008.
Rođenje20. studenoga 1939.
Šibenik, Hrvatska
Smrt13. ožujka 2022.[1]
Zagreb, Hrvatska
Zanimanjeknjiževni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar
NacionalnostHrvat
Period pisanja1970. – 2022.
Književne vrsteesej, polemika, autobiografija, književna kritika, roman
SuprugaSlavica Mandić
Nagrade
Portal o životopisima

Igor Mandić (Šibenik, 20. studenoga 1939. – Zagreb, 13. ožujka 2022.[1]), bio je književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar. Objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Bio je dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.

Životopis

Završio studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Živio je i radio u Zagrebu gdje je i preminuo 13. ožujka 2022. godine.[1]

Politička stajališta

Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je Domovinski rat bio "građanski rat" te da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj.[2] Protivi se neovisnosti Kosova jer je po njemu Kosmet srpska zemlja.[nedostaje izvor] Također je izjavio kako se protivi neovisnosti Crne Gore. Smatra da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.[nedostaje izvor]

Dio Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnom 26. lipnja 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."[3]

Djela

  • Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970.)
  • Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972.)
  • Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973.)
  • Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975.)
  • Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976.)
  • Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977.)
  • 101 kratka kritika (Zagreb, 1977.)
  • U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977.)
  • Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979.)
  • Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979.)
  • Arsen, monografija (Zagreb, 1983.)
  • Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984.)
  • Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984., Varaždin i Pula, 1985.)
  • Principi krimića, eseji (Beograd, 1985.)
  • Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987.)
  • Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988.)
  • Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989.)
  • Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989.)
  • Romani krize, kritike (Beograd, 1996.)
  • Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998.)
  • Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001.)
  • Prijapov problem, eseji (1999.)
  • Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000.)
  • Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002.)
  • Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012.)
  • Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. – 2005. (Zagreb, 2005.)
  • Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006.)
  • Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006.)
  • Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007.)
  • U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009.)

Vanjske poveznice

Izvori

  1. ↑ a b c n.a. 14. ožujka 2022. In memoriam: Igor Mandić (1939-2022). Novosti (samostalni srpski tjednik). Pristupljeno 14. ožujka 2022.
  2. ↑ Nedjeljom u dva: Smrt, ljubav i patriotizam po Mandiću. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 3. siječnja 2021.
  3. ↑ novossti.com, Ne slavimo smrt nego život svih ljudi, 3. srpnja 2011., pristupljeno 10. srpnja 2011.
v • u
Dobitnici nagrada Srpskog narodnog vijeća
Nagrada Svetozar Pribićević
Zoran Pusić (2008.) • Drago Hedl (2009.) • Igor Mandić (2010.) • Vesna Škare Ožbolt i Ivan Vrkić (2011.) • Ivo Josipović i Boris Tadić (2012.) • Josip Reihl-Kir (2013.) • Milka Kučeković (2014.) • nagrada nije dodijeljena (2015.) • Ivan Horvat (2016.) • Hrvoje Klasić (2017.) • Miljenko Domljan (2018.) • Krešo Beljak (2019.) • Nikola Ivaniš (2020.) • ?nepoznato? (2021.) • Veran Matić (2022.)
Nagrada Nikola Tesla
Damir Kajin (2009.) • Jovan Mirić (2010.) • Vojislav Stanimirović (2011.) • Slobodan Uzelac i Miloš Vojnović (2012.) • Tatjana Musić-Olujić (2013.) • Nataša Desnica Žerjavić (2014.) • Miodrag Milošević (2015.) • Borivoj Dovniković (2016.) • Novica Vučinić (2017.) • Đorđe Knežević (2018.) • Vladimir Fundak i Milorad Novaković (2019.) • Nada Radović (2020.) • ?nepoznato? (2021.) • Božidar Simić (2022.)
Nagrada Gojko Nikoliš
Đuro Zatezalo (2009.) • Slavko Goldstein (2010.) • Nikola Visković (2011.) • Josip Boljkovac i Rade Bulat (2012.) • Stjepan Mesić (2013.) • Ivan Fumić (2014.) • Adam Dupalo i Oliver Frljić (2015.) • ?nepoznato? (2016.) • Mještani naselja Srb (2017.) • ?nepoznato? (2018.) • Zoran Restović (2019.) • Dragica Lovreković (2020.) • ?nepoznato? (2021.) • Vlado Orešković i Joso Obućina (2022.)
Nagrada Dijana Budisavljević
Vesna Teršelić (2011.) • Darinka Janjanin (2012.) • Mirjana Galo (2013.) • Tonči Majić (2014.) • Jovica Brkić (2015.) • Ljiljana Gehrecke (2016.) • Mirta Trninić (2017.) • Vladimir Juričić (2018.) • Leposava Barać (2019.) • Jelena Šantić (2020.) • ?nepoznato? (2021.) • Zaklada Solidarna i Saša Umićević (2022.)

Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!