Deutsche Bahn naziva ICE 4 vrstom Intercity-Express (ICE) vlaka velike brzine za prijevoz putnika na velikim udaljenostima koji je u upotrebi od 2017. godine. Do rujna 2015. godine vlakovi su vozili pod nazivom projekta ICx. Godine 2011. tvrtka Siemens Mobility dobila je zadatak da razvije i izgradi početnih 130 vlakova. Serijska oznaka za lokomotovi je 412,[1] a za nepogonska srednja i upravljačka kola 812. Jedinice od dvanaest vagona u redovitom su prometu od prosinca 2017. godine, a jedinice od sedam vagona od prosinca 2020. godine. U veljači 2021. u putničkom prometu prvi je put korišten vlak s trinaest vagona.[2]
Drugi razred
Razmak sjedala u drugoj klasi automobila iznosi 856 mm za red sjedala i stoga je dobrih 7 cm uži nego u prethodnim ICE generacijama (primjer ICE 1); pregrada sjedala za sjedala vis-à-vis je 1900 mm. S 460 mm, širina sjedala između naslona za ruke je neznatno manja nego u prethodnoj seriji ICE. Prostor za koljena iznosi 826 mm.[3] Sa samo 509 mm, širina prolaza je dobrih deset centimetara uža nego u ICE 1. Širina naslona za ruke također je smanjena na samo 40 do 60 milimetara. Nasloni sjedala drugog razreda mogu se nagnuti do 32 stupnja.[4] Dubina sjedala više nije podesiva. Jedna električna utičnica dostupna je za svako dvostruko sjedalo drugog razreda.
Salon druge klase s policama za prtljagu
Zaslon s prikazom udaljenosti i brzine
Mjesta za invalidska kolica
Odjeljak za djecu
Prostor kupea u krajnjem vagonu
Tehnologija
Pogonska srednja kola nazivaju se Powercars i svaka imaju transformator, vučni pretvarač, pomoćni pretvarač[3] i četiri vučna motora. Vagoni dviju varijanti vlaka razlikuju se samo u prijenosnom omjeru za dvije najveće predviđene brzine.
Transformator i pretvarač snage opskrbljuju se uljem tj. vodom preko zajedničkog rashladnog sustava. Komponente istosmjerne struje višesustavnih vlakova montirane su ispod poda u srednjim vagonima bez pogona.[3] Instalirana vučna snaga po voženom srednjem vagonu iznosi 1,65 megavata. Svaki vlak ima dva pantografa za DB i ÖBB mrežu širine palete 1950 mm, koji su smješteni na srednjem vagonu 2 i pogonskom vagonu 2 ZUB. Svaki vlak K3s sa SBB opremom opremljen je pantografom za SBB mrežu sa širinom palete od 1450 mm.[3] Maksimalni nagib je 40 promila, najmanji radijus zavoja koji se može voziti je 150 metara.[1]
Vlakovi sa sedam vagona projektirani su prema TSI klasi 2, a dvanaest vagona prema klasi 1. Odobrenje klase 1 zahtijeva, između ostalog, proširenu opremu za kočenje i nadzor osovinskih ležajeva. Nadalje, zahtjevi u pogledu fluktuacija tlaka zraka su veći.[5]
Do šest zaslona po vagonu dostupno je za informacije putnicima. U vagonima su TFT ekrani (19 inča) u stropnim gondolama, te 15 inčni ekrani u ulazima. Informacijski sustav za putnike može generirati automatske, višejezične obavijesti.[3] Po prvi put u ICE floti, podaci o rezervaciji za ICE 4 više se ne snima na disketu već putem radija.[6]
Sustavi klimatizacije vlakova trebaju biti projektirani za vanjske temperature od -25 do +45 °C. Između −20 i +40 °C vanjskih temperatura ne bi trebalo biti ograničenja u pogledu udobnosti. Dva kompaktna klima uređaja s hladnom parom nalaze se u krovnom dijelu svakog automobila, a mogu raditi i zasebno.[7] Isporučit će ih Faiveley Transport.[8] Kao sustavi upravljanja vlakom predviđeni su točkasto ( PZB ) i linearno upravljanje vlakom (LZB) te ETCS.[9] Početkom studenog 2018. najavljeno je odobrenje za rad ETCS-a u Njemačkoj.
Komunikacija unutar vagona i unutar vlakovne garniture odvija se putem Etherneta ( Siemensov sustav željezničke automatizacije Profinet[9] ). Pojedinačnim komponentama se pristupa putem web pristupa. Postavljena je i mreža putem Etherneta, s kojom se mogu prenositi, na primjer, WLAN ili ponude za zabavu.[10] Razdvajanjem mreža za kontrolu vozila i informacije o putnicima, trebalo bi biti moguće brže reagirati na nove zahtjeve.[11]
Za razliku od ranijih serija ICE, nepogonska vozila voze na (lakšim) okretnim postoljima s interno postavljenim setovima kotača.[10][1] Pogonska okretna postolja dizajnirao je Siemens na temelju SF500. Okretna postolja prikolice moraju imati aktivnu kontrolu osovinskog sklopa za radijalno podešavanje osovinskog sklopa u luku. Isporučit će ih Bombardier Transportation. Modularna struktura omogućuje izmjenu cijelih sklopova i njihov popravak izvan vlaka.[12] S potpuno funkcionalnim kočnicama, višestruke jedinice imaju 195 postotaka kočenja ( položaj kočnice R ei +Mg), 175 postotaka kočenja (položaj kočnice R I ) ili 141 postotak kočenja (R).[13] Podnice su obložene zaštitnim premazom od udara šljunka.[12]
Rubovi vozačeve kabine kontrolnih vagona, kao i svi brzi vlakovi, opremljeni su spojnicama tipa 10 Scharfenberg, krajnja kola 6812.2 i 7812.2 za jedinice sa sedam vagona također imaju kontaktne priključke zbog njihove namjene za višestruku vuču.