Princ Hugo je rođen 1057. godine u Francuskoj kao najmlađi sin kralja Henrika I. i njegove druge supruge, kraljice Ane Kijevske. Hugov stariji brat bio je kralj Filip I.[2]
Kada je papa Urban II. 1095. pozvao kršćane u Prvi križarski rat, Hugov brat Filip I. se njemu nije mogao priključiti zbog prethodne ekskomunikacije te je stoga Hugo preuzeo ulogu vođe francuskih križara, ali se ubrzo pokazalo da nema prevelike vojničke ni diplomatske sposobnosti, pa je tako svojim osornim ponašanjem značajno pokvario odnose s bizantskim carem Aleksijem. Tijekom opsade Antiohije 1098. križari su Huga poslali u Carigrad da traži pomoć od cara, ali ju nije dobio. Umjesto da se vrati svojim suborcima, Hugo se vratio u Francusku, gdje je bio žestoko kritiziran zbog tog postupka te je kao svojevrsnu pokoru odlučio sudjelovati u križarskom ratu 1101. U rujnu 1101. je u Anatoliji ranjen u okršaju sa Seldžucima te je od rana umro u Tarzu mjesec dana kasnije.
Literatura
Bury, J. B., The Cambridge Medieval History, Volume V: Contest of Empire and Papacy, Cambridge at the University Press, Cambridge, 1926.
Izvori
↑Obitelj princa Huga. "...son of HENRI King of France & his second wife Anna Iaroslavna of Kiev (1057-Tarsus in Cilicia 18 Oct 1102, bur Tarsus church of St Paul). Comte de Vermandois et de Valois by right of his wife."
↑Liber Modernorum Regum Francorum: "Philippum, Hugonem atque Rotbertum." Prema ovoj kronici, Hugo je bio brat kralja Filipa i princa Roberta.