PROFILBARU.COM

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (skr. HHO) hrvatska je nevladina organizacija za zaštitu i promicanje ljudskih prava u Hrvatskoj.

Povijest

Osnovan je 31. ožujka 1993.. Do 14. travnja 2003. djelovao je kao predstavništvo Međunarodne helsinške federacije, a potom je registriran kao domaća udruga po hrvatskom zakonu.

HHO je bio član Međunarodne helsinške federacije do njezina raspada 2008. Bio je i član Mreže kuća ljudskih prava do 2008. i Balkanske mreže za ljudska prava (ne djeluje od 2008.). Surađuje s hrvatskim pravosudnim, javnim, upravnim i drugim relevantnim institucijama, kako u radu na slučajevima kršenja ljudskih prava, tako i u razvijanju novih sustavnih rješenja.

HHO surađuje sa sličnim organizacijama u Europi.

Ustroj i djelatnosti

Hrvatski helsinški odbor ima približno 30 članica i članova. U njegovom profesionalnom uredu radilo je do 2008. 10 zaposlenica i zaposlenika. Članstvo u organizaciji i plaćeni rad jasno su razdvojeni. Članovi (uključujući predsjednika, pravnike itd.) rade volonterski, a zaposlenici nisu članovi udruge. Time odbor osigurava vjernost svojoj glavnoj misiji i sprječava premještanje ciljeva prema kratkoročnijim ili užim interesima.

Predsjednici HHO-a do sada su bili: Ivan Zvonimir Čičak (1993. – 1998.), Žarko Puhovski (2000. – 2007.), Daniel Ivin (2007.)^[1] i Ivo Banac (2007. – 2009.). 2009. za predsjednika je ponovno izabran Ivan Zvonimir Čičak.

Osim središnjeg ureda u Zagrebu, HHO je imao i nekoliko područnih centara - Slavonija (Osijek i Vukovar), Karlovac, Knin, Split, Dubrovnik - kojima je osiguravao pokrivenost najkritičnijih područja u državi, napose područja najviše pogođenih u Domovinskom ratu.

Nagrade

Hrvatski helsinški odbor svake godine u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava (10. prosinca) dodjeljuje tri nagrade:

Nagradu "Miko Tripalo" državnim dužnosnicima i predstavnicima lokalne samouprave i političarima za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava koji nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde

Nagradu "Joško Kulušić" za doprinos u zaštiti ljudskih prava na području medijskog djelovanja^[2]

Nagradu "Sulejman Mašović-Jovan Nikolić-Luka Vincetić" za doprinos u promicanju međureligijskog dijaloga, ekumenizma i vjerske tolerancije^[3]^[4]

Izvori

Bilješke i literatura

↑ Ivin, Daniel, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 8. prosinca 2015.)
↑ Joško Kulušić (Supetar, 1938. – Split, 1998.) hrvatski novinar. Dugogodišnji novinar i glavni urednik Slobodne Dalmacije. (Kulušić, Joško, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 8. prosinca 2015.)
↑ Sulejman Mašović (Sandžak, 1918.- Zagreb, 1998.) hrvatski pravnik, sociolog, ekonomist, imam, sveučilišni profesor i predavač na zagrebačkoj medresi. Bio je sudionik brojnih međureligijskih susreta i skupova i urednik za područje islama u Leksikonu religije LZMK, te član stručnih tijela UNESCO-a. (Autor: Sulejman Mašović Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. prosinca 2015. (Wayback Machine), Behar, časopis za kulturu i društvena pitanja, behar.hr, pristupljeno 8. prosinca 2015.)
↑ Jovan Nikolić (Kovin u Banatu, 1926. - Zagreb, 1998.) filozof i teolog, svećenik Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Zaređen 1954. godine, službuje po Slavoniji i Varaždinu, od 1967. u Zagrebu. Jedan je od utemeljitelja časopisa za kulturu mira i nenasilja Izazov, sudionik mnogih ekumenskih, mirotvornih i teoloških skupova. Član Lige za mir, Svjetske konferencije religija za mir - ogranka za Hrvatsku, Teološkog društva "Kršćanska sadašnjost" i Hrvatskoga helsinškog odbora. Za vrijeme Domovinskoga rata ostao je u Hrvatskoj, te je zauzeto ekumenski i pastoralno djelovao sve do smrti. (Pokopan srpskopravoslavni protojerej Jovan Nikolić, IKA, www.ika.hr, pristupljeno 8. prosinca 2015.)

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

Službene mrežne stranice
Policija i građani, www.mup.hr, primjer publikacije kojoj su suizdavači HHO i Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske