Honorije II. od Monaka (Monako, 24. prosinca 1597. – Monako, 10. siječnja 1662.), monegaški gospodar od 1604. do 1612. i prvi monegaški knez od 1612. do svoje smrti, iz dinastije Grimaldi.
Životopis
Monegaški gospodar
Rodio se u monegaškoj vladarskoj obitelji Grimaldi, od oca Herkula Grimaldija i Marije Landi. Godine 1604. ubijen mu je otac te je Honorije u dobi od sedam godina stupio na prijestolje pod regentskom upravom ujaka Frederica Landija, kneza od Vala di Tara., budući da mu je i majka Maria Landi umrla još 1599. godine pri porodu trećeg djeteta, Honorijeve mlađe sestre Marije Claudije.[1]
Budući da je Frederico Landi bio u dobrim odnosima s Kraljevinom Španjolskom, dopustio je 1605. godine španjolsku okupaciju Monaka. Stanovnicima Monaka je bilo zabranjeno nošenje oružja, a Honorije II. je sa sestrama Giovannom i Marijom Claudijom bio poslan u Milano.
Prvi monegaški knez
Kako bi istaknuo i učvrstio svoj vladarski položaj te naglasio slobodu Monaka u vrijeme španjolske okupacije, Honorije II. je 1612. godine uzeo naslov monegaškog kneza, koji su poslije njega nosili svi njegovi nasljednici. U međuvremenu je dodatno proširio i preuredio stambene objekte đenoveške tvrđave na Stijeni i preoblikovao je u ono što je danas Kneževska palača u Monaku. Da bi ojačao svoju poziciju u međunarodnim krugovima, počeo je dovoditi brojne pjesnike, umjetnike, kipare i glazbenike te je kneževska palača ubrzo postala središte kulture i naobrazbe, poznata širom Europe.[2]
Godine 1616. odstupio je regent Frederico Landi te je Honorije II. preuzeo vlast, iako je novoupostavljena Kneževina Monako i dalje bila pod španjolskom okupacijom. Španjolski kralj Filip IV. priznao je 1633. godine neovisnost Monaka i naslov suverenog kneza, ali se španjolski utjecao u Monaku zadržao sve do 1641. godine kada je francuski kralj Luj XIII. sporazumom iz Péronnea također priznao Honoriju II. naslov kneza te neovisnost i suverenitet Monaka. Istim činom je Monako stavljen pod francusku zaštitu te su posljednji španjolski vojnici morali napustiti Monako.[3]
Budući da je Honorije II. ostao bez svih španjolskih posjeda i plemićkih naslova, francuski kralj Luj XIII. dodijelio mu je naslove vojvode od Valentinoisa, grofa od Carladèsa, baruna od Buisa i Calvineta, kao i naslov i zemlje St-Rémyja.[4]
Privatni život
Dana 13. veljače 1616. godine oženio je Ippolitu Trivulzio († 1638.), s kojom je imao sina Herkula. Budući da mu je sin smrtno stradao mlad zbog neispravnog korištenja vatrenog oružja, naslijedio ga je na prijestolju unuk Luj I.
Izvori
Vanjske poveznice
