Glina je grad u središnjoj Hrvatskoj. Poznata je i kao "Grad hrvatske himne", zbog činjenice da je Josip Runjanin u Glini skladao himnu. Grad uspješno diljem Hrvatske i Europe promoviraju mažoretkinje "Glinske Banice".
Grad Glina smješten je u srednjem toku istoimene rječice Gline između Zrinske gore i Pokuplja.
Upravni prostor Grada Gline seže od rijeke Kupe na sjeveru do Bosne i Hercegovine na jugu obuhvaćajući zapadno Zrinsko predgorje, ravnicu rijeke Gline i južni dio srednje Pokupske ravnice.
Glavnina stanovništva živi u gradu Glini i okolici a ostatak u plodnim ravnicama Pokuplja i Gline, dok je vrlo malo naseljeno Zrinsko pobrđe.
Stanovništvo
Popis 2021.
Ukupan broj stanovnika Grada Gline s pripadajućim naseljima je 7116.
Popis 2011.
Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, popis 2011.
Naselje Glina: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
2951
2390
2382
2809
2677
3117
2894
3417
2138
2618
3173
4558
5790
6933
3116
4680
4028
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
1931.
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
2001.
2011.
2021.
Napomena: U 1981. povećano pripajanjem naselja Crni Lug Glinski, Donje Selište 1 i Jukinac, koja su prestala postojati, te nenaseljenih dijelova područja naselja Donji Viduševac i Gornji Viduševac. Za navedena bivša naselja sadrži podatke do 1971. Također sadrži podatke i za bivše naselje Selište. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Povijest
Pojam Glina koji se veže za prostor sadašnje Gline se prvi put se spominje 1. lipnja1284. godine u ispravi zagrebačkog Kaptola koji je ujedno i prvi pisani dokument o Glini. Grad Glinu nakon oslobođenja od Turaka, uglavnom u 18. stoljeću, ponovno su izgradile hrvatske banske vlasti i hrvatski naseljenici iz Gorskog kotara. U Glini je službovao kasniji hrvatski ban Josip Jelačić, a vjeruje se da je u njoj uglazbljena i kasnija hrvatska himna "Lijepa naša domovina". U Glini, u prostoru nekadašnje mjesne tvrđe, 4. rujna1737. godine zasjedao je Hrvatski sabor.
U srpnju 1941. godine u okolici Gline formirani su partizanski odredi sastava od 15 do 40 boraca. Glinski partizanski odred ušao je u studenome 1941. u sastav Petog banijskog oslobodilačkog partizanskog bataljuna. Operativna grupa sastavljena od dijelova Sedme banijske i Osme kordunaške divizije NOVJ-anapala je 22./23. listopada1942. ustaški i domobranski garnizon u Glini. U grad su 23. listopada prodrli dijelovi Prve i Sedme brigade NOVJ-a, ali ga nisu zauzeli. U suradnji s Osmom kordunaškom divizijom, Sedma banijska divizija NOVJ-a je 23. – 25. studenog 1943. opkolila i napala njemačke vojnike u Glini, ali mjesto nije zauzela. Dijelovi Sedme divizije oslobodili su ju u siječnju 1944. godine. U travnju 1944. godine u kotaru je djelovalo više Narodnooslobodilačkih odbora: kotarskih, 13 općinskih, gradskih i 93 seoska, ukupno 108 NOO-a, sa 497 odbornika. Radile su 24 škole sa 3754 polaznika. Od tada je grad označen kao značajan centar političkog, društvenog, kulturnog i gospodarskog života na oslobođenom području Hrvatske. Tu je boravio i Centralni komitetKP Hrvatske i Glavni štab Hrvatske, počeo je rad kongresa doktora, kongresa kulturnih radnika i kongresa pravnika, te osnovana „Prosvjeta“, kulturno-prosvjetno društvo Srba u Hrvatskoj. Održana je okružna konferencija AFŽ-a i USAOJ-a za Banovinu, radilo je Narodno kazalište, partizanska gimnazija i škole općeg i stručnog smjera.[nedostaje izvor]
Razdoblje socijalizma
Nakon Drugog svjetskog rata razvoj na području Gline tekao je sporo do 1960-ih godina. Ciglana i pilana bili su jedini industrijski objekti u ovoj tradicionalno trgovačkoj sredini. Školstvo i zdravstvo i javna infrastruktura bili su također slabo razvijeni. Električna energija bila je uvedena samo u Glini i tri prigradska naselja, dok je ostatak općine, preko 60 naselja, još uvijek bio bez struje. Jedna četvrtina stanovnika je još uvijek bila nepismena, što je činilo 28% odnosno 30.729 stanovnika općine. Ceste su i dalje bile uglavnom od makadama, niti jedan kilometar još uvijek nije bio asfaltiran.[5]
Stanje u općini mijenja se od početka 1960-ih godina, kada je 1964. godine usvojen dokument pod nazivom "Banijska koncepcija". Pokrenuta je politika regionalnog razvoja, koju su 1964. do 1970. godine zajedno provodile općine Sisak, Petrinja, Kostajnica, Glina i Dvor. U tih šest godina izvršeno je asfaltiranje cesta, izgradnja vodovoda, elektrifikacija naselja, uvođenje poštansko-telekomunikacijskih linija, otvaranje novih osnovnih i srednjih škola te zdravstvenih objekata. Nositelji razvoja općine postali su Željezara, Rafinerija i “Gavrilović”, pa se tako na selu počinje razvijati kooperacija, a u općinskim središtima graditi mali industrijski pogoni. Od 1959. do 1963. godine izgrađen je moderan industrijski pogon Pamučne predionice u Glini (PPG), s 20.000 vretena u kojem je otvoreno 350 radnih mjesta. Broj zaposlenih udvostručen je tijekom 1970-ih, kada Predionica bilježi izvanredne poslovne rezultate. Zahvaljujući poslovnim uspjesima tijekom sljedećih godina, PPG je bila dobitnica Zlatne plakete Privredne komore Jugoslavije1985. godine. Tada je Predionca imala već 1400 zaposlenih. U lipnju 1989. godine, na svečanosti u Saboru, PPG je primila i najviše republičko priznanje SR Hrvatske, Plaketu ZAVNOH-a. U suradnji sa Željezarom Sisak, u Glini je 1973. godine otvoren metaloprerađivački pogon za proizvodnju čeličnih spojnica, u kome je bilo preko 160 zaposlenika do kraja 1980-ih. Godine 1984. otvorena je moderna Tvornica rezervnih dijelova i pribora, u kojoj je bilo zaposleno 240 radnika, a 1989. nova Tvornica dječje hrane zagrebačke “PLIVE”, sa 189 zaposlenih.[5]
Tijekom svih ovih desetljeća gradili su se novi uslužni, stambeni i stambeno-poslovni objekti, čime je Glina sve više poprimala urbani izgled. Posebno se isticala velika i kvalitetno opremljena bolnica, Medicinski centar Glina, koja je krajem 1980-ih imala 210 zaposlenih.[5]
Velikosrpska agresija 1991. – 1995.
Tijekom velikosrpske agresije, velikosrpstvom indoktrinirani dio srpskog većinskog stanovništvo općine Glina (oko 1500 osoba) pobunio se protiv Republike Hrvatske pa je 28. rujna 1990. izvršio neoružani napad na policijsku postaju MUP-a RH u Glini te opljačkao veću količinu oružja i streljiva iz postajnoga skladišta. Na području Gline su se, početkom ljeta 1991. dogodili prvi veći oružani okršaji za vrijeme eskalacije velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, a sve u povodu njezinog osamostaljenja od SFR Jugoslavije. Dne 26. lipnja uslijedio je prvi oružani napad na mjesnu policijsku postaju MUP-a RH. Mjesec dana poslije toga, 26. srpnja srpski pobunjenici i neki pripadnici oklopne postrojbe JNA koja je još od 26. lipnja bila stacionirana u Glini drugi put oružano napali su glinsku policijsku postaju MUP-a RH i civilni predjel Jukinac - sjeveroistočno predgrađe Gline koje se nalazi uz cestu prema Petrinji a koje je dotad bilo slobodno jer ga je štitila hrvatska policija (postrojba iz Bjelovara) a čiji su stanovnici bili lojalni i mirni građani, uglavnom Hrvati. Postrojbe MUP-a RH i ZNG-a, koje su se morale povući pred agresorima, omogućile su većini Hrvata iz Gline (uključujući i Jukinac) da se sklone u Donjem i Gornjem Viduševcu, selima sjeverno od Gline koja su tada bila slobodna. Nakon toga su Glinu u potpunosti nadzirali JNA i pobunjenici - većinom četnici. Onda su postrojbe JNA uništili više od 40 hrvatskih kuća u Jukincu.[6] Preostale glinske Hrvate i Hrvate iz najbliže glinske okolice (majski kraj i selo Joševica u majskom kraju, selo Skela), kao i druge nesrbe, agresori (velikosrbi) većinom su prognali, a mnoge su odveli u svoje logore gdje su mučeni.
Radikalizirani glinski Srbi s područja općine Glina nakon svoga "referenduma" u svibnju 1991.Glinu su smatrali dijelom Republike Srbije, a nazočnost Hrvata i djelovanje hrvatskih vlasti (isticanje "šahovnice") na području općine Glina smatrali su opasnošću i aktom agresije. Takvo poimanje glinskog općinskog prostora bilo im je pokriće za osvajanje ("oslobađanje") glinskoga teritorija sve do rijeke Kupe, koje je također bilo popraćeno mnogim zločinima nad tamošnjim stanovnicima, gotovo odreda Hrvatima (Glinsko Novo Selo, stankovački kraj, bučički kraj). Okupacijom, a u osnovi etničkim čišćenjem glinskoga općinskog prostora sve do rijeke Kupe, u listopadu 1991., prostor općine Glina i faktički je postao odmetnuti hrvatski teritorij. U sastavu potkraj 1991. proglašene tzv.Republike Srpske Krajine (a katkad i srpsko-jugoslavenskih integracija) općina Glina ostala je sve do kolovoza 1995, kad ju je oslobodila Hrvatska vojska,
Ukupno je 396 civila i hrvatskih branitelja na području Gline izgubilo život tijekom Domovinskog rata.
Općina Glina oslobođena je za vrijeme Operacije Oluja. Hrvatska vojska, napredujući od rijeke Kupe, u grad Glinu ušla je 6. kolovoza 1995. uvečer.
Radio Banovina - jedna od najslušanijih radijskih postaja u središnjoj Hrvatskoj svoj program priprema i realizira iz svog studija u Glini. Temeljni odašiljač s frekvencijom 96,8 MHz nalazi se na Petrovoj Gori, dok je pretvarač frekvencije na 99,1 MHz smješten u mjestu B. Vode rubno područje Grada Gline u smjeru Zrinske Gore.
BE-TO Glina d.o.o. dio je Drvnog centra Glina, u sastavu "ŠERIF EXPORT-IMPORT" d.o.o. za proizvodnju struje i toplinske energije na biomasu iz glinskih drvnih pogona, riječ je o pogonu koji ima i važan ekološki značaj, a koji bi toplinskom energijom opskrbljivao i Kaznionicu u Glini.
Spomenik Hrvatskim braniteljima Gline (na zapadnom izlazu iz grada).
Katolička crkva Svetog Ivana Nepomuka (u samom središtu grada Gline).
Pravoslavna crkva (u predgrađu grada Gline)
Katolička crkva (u Gornjem Viduševcu)
Katolička crkva u (Maloj Solini)
Katolička crkva u (Gornjoj Bučici)
Katolička crkva u (Maji)
Spomenik dr. Franje Tuđmana
Obrazovanje
Glina ima osnovnu i srednju školu. Smjerovi u srednjoj školi su: opća gimnazija, ekonomist, drvodjelni dizajner, autoelektričar, elektroinstalater, elektromehaničar.
Kultura
Od mnogobrojnih kulturnih udruga ističu se KUD Viduševac i KUD Glina.
.gif)
