Tijekom Prvog talijanskog rata, u Firenci je vladar Piero de' Medici 1494. predao francuskom kralju Karlu VIII. ključeve toskanskih utvrda, što je uzrokovalo bijes stanovništva koji su ga istjerali iz grada. Uspostavljen je republikanski i demokratski sustav na čelo kojega je stao Savonarola. Godine 1496. u katedrali je održao propovjed u kojoj je osudio moralnu pokvarenost pape Aleksandra VI. Borgie, pozvavši ljude da napuste Rim, moderni Babilon, na koga će se uskoro izliti Božji gnjev. Dio njegova govora glasio je: "Bježite iz Rima, jer Babilon znači zbrka, a Rim je pobrkao cijelo Pismo, pobrkao je sve zablude, sve je pobrkao. Bježite, dakle, iz Rima i pokajte se.". 1497. Savonarola je isključen iz crkve, ali je 1498. opet počeo propovjedati protiv papine pokvarenosti. Nedugo nakon toga, zabranjeno mu je propovjedanje, povukao se u samostan, odakle je odveden pred inkvizicijski sud. Sud je čitao njegove "zablude" i zatražio od njega da ih porekne. Savonarola se nije htio odreći tog učenja, osuđen je na smrt, obješen i potom spaljen, a njegov pepeo bačen u obližnju rijeku Arno.
Martin Luther smatrao je Savonarolu pretečom reformacije. O tadašnjem stanju unutar katoličke Crkve svjedoči i kritika firentinskog političara Niccola Machiavellia (1469. – 1527.), koji je izjavio: "Jedna od dviju stvari mora doći na Rimsku crkvu: ili potpuna propast, ili vrlo teška kazna".
Literatura
Bertoša, Slaven. Svjetska povijest modernoga doba (XVI.-XIX. stoljeće) s posebnim osvrtom na Apeninski poluotok, Zagreb 2004.
Pasquale Villari, Life and Times of Gioralamo Savanarola
Strategi Solo vs Squad di Free Fire: Cara Menang Mudah!
.jpg)
