PROFILBARU.COM

Filipinski orao
	Filipinski orao
Status zaštite
	; Status zaštite: Kritično
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Aves;
Red:	Accipitriformes;
Porodica:	Accipitridae; Vieillot, 1816.
Rod:	Pithecophaga;
Vrsta:	P. jefferyi;
Dvojno ime
	Pithecophaga jefferyi; (Ogilvie-Grant, 1897.)
Rasprostranjenost
	; Rasprostranjenost filipinskog orla
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Filipinski orao (lat. Pithecophaga jefferyi) orao iz porodice Accipitridae. Endemska je vrsta u šumama na Filipinima.

Perje je smeđe i bijele boje. Ima dužinu od 86–102 cm i težinu od 4,7 do 8 kilograma. U predjelu glave ima dugačka pera, koja čine čubu. Smatra se najvećim od živućih orlova po dužini. Postoje teži orlovi od njega. Najlakše ga je prepoznati po divnim krilima i izrazito velikom kljunu.

Hrani se preko dana letećim majmunima, zmijama, vjevericama i manjim majmunima.

Među najrjeđim je pticama na svijetu. Proglašen je filipinskom nacionalnom pticom 1995. godine.^[1] Nalazi se na kovanici filipinskog peza. Kritično je ugrožen, uglavnom zbog velikog gubitka staništa zbog krčenja šuma i krivolova. Ubijanje filipinskoga orla kažnjivo je po zakonu. Kazna je 12 godina zatvora.^[2]

Prvi Europljanin, koji je otkrio filipinskog orla bio je engleski istraživač i prirodoslovac John Whitehead 1896. Njegov sluga Juan, ulovio je prvi primjerak nekoliko tjedana kasnije.^[3] Vrstu je opisao William Robert Ogilvie-Grant u Londonu u 1896. godine. Njemu je poslana koža filipinskog orla, koji je izložio u lokalnom restoranu.

Prije se zvao "orao koji jede majmune", ali kako jede i druge životinje te jer, postoje i drugi orlovi, koji jedu majmune, dobio je postojeće ime filipinski orao 1978. Ova vrsta nema podvrste.^[4]

Također se zove i "veliki filipinski orao" te ima brojne lokalne nazive, uključujući: agila ("orao"), haribon, haring ibon ("ptica kralj") i banog ("zmaj").^[5]

Izvori

↑ Kennedy, R. S., P. C. Gonzales, E. C. Dickinson, H. C. Miranda, Jr., and T. H. Fisher (2000). A Guide to the Birds of the Philippines. Oxford University Press, New York. ISBN 0-19-854669-6
↑ https://web.archive.org/web/20100816134842/http://afp.google.com/article/ALeqM5hmMr60RIPEBrwEzz1o1iP8QnMt5w Preuzeto 4. veljače 2013.
↑ Rare Birds Yearbook 2009. England: MagDig Media Lmtd. 2008. str. 126–127. ISBN 978-0-9552607-5-9.
↑ Clements, James F (2007). The Clements Checklist of Birds of the World Sixth Edition. Ithaca, NY: Comstock Publishing Associates. str. 47. ISBN 978-0-8014-4501-9.
↑ Almario, Ani Rosa S. (2007). 101 Filipino Icons. Adarna House Publishing Inc. str. 112. ISBN 971-508-302-1.

Vanjske poveznice

Ostali projekti

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Filipinski orao
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Filipinski orao

[1] Kennedy, R. S., P. C. Gonzales, E. C. Dickinson, H. C. Miranda, Jr., and T. H. Fisher (2000). A Guide to the Birds of the Philippines. Oxford University Press, New York. ISBN 0-19-854669-6

[2] ttps://web.archive.org/web/20100816134842/http://afp.google.com/article/ALeqM5hmMr60RIPEBrwEzz1o1iP8QnMt5w Preuzeto 4. veljače 2013.

[3] Rare Birds Yearbook 2009. England: MagDig Media Lmtd. 2008. str. 126–127. ISBN 978-0-9552607-5-9.

[4] Clements, James F (2007). The Clements Checklist of Birds of the World Sixth Edition. Ithaca, NY: Comstock Publishing Associates. str. 47. ISBN 978-0-8014-4501-9.

[5] Almario, Ani Rosa S. (2007). 101 Filipino Icons. Adarna House Publishing Inc. str. 112. ISBN 971-508-302-1.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]