Utemeljitelj obitelji bio je Achatius Eduard Fenrich von Chrone, koji je služio kao zastavnik (njem. Fenrich) na dvoru Brunswick-Lüneburg.[3] Crkveni zapisi iz Göttingena navode da je Achatius svoju titulu počeo upotrebljavati kao obiteljski nadimak, a već sljedeća generacija obitelji upisana je u crkvene knjige pod prezimenom Fenrich.[4]
Njegov unuk, Johann Leopold, rođen 1773. u Göttingenu, oženio je Eleonoru vom Hofe, kći Friedricha Leopolda vom Hofe, plemića iz Lüdenscheida. S njom je dobio četiri kćeri i tri sina: Friedricha (1844.), Karla Augusta (1846.) te Wilhelma (1849.).[5] Od ove obiteljske grane potekli su Fenrichi iz Gdanjska[6] (njem. Danzig) koji su nosili nasljednu titulu Erbschulzen.[7][8]
Interijer palače Fenrich, Bingen am Rhein, Njemačka (oko 1910).
Kuća Fenrich, Đurđenovac, Hrvatska (oko 1920.)
Grb njemačkog roda von Grone, od kojeg su potekli Fenrichovi
Grb obitelji
Prvi podaci o doseljenju obitelji u pruski kotar Meseritz potječu iz Popisa vlasnika zemlje Kraljevine Pruske iz 1793. – 1794. godine i crkvenih dokumenata katoličke župe Neudorf.[11][12] Obitelj je posjedovala imanje (Der Fenrich-Hof) u Schillen-Meseritzu, koje je bilo važno mjesto zaposlenja Mezeričana.[13] Zbog toga je Johann Leopold Fenrich 1798. bio potvrđen za upravitelja vlastelinstva Meseritz (Schulz zu Meseritz), a zatim mu 1801. kralj Fridrik Vilim III. podjeljuje i nasljedno pravo na titulu (Erbschulze ili Erbschultheiß).[7]
Članovi obitelji zadržali su to pravo do uspostave Weimarske Republike 1919. kada su nasljedne titule službeno ukinute. Dio je obitelji trajno preselio u Slobodni Grad Danzig u nadi da će sačuvati svoje povlastice, a dio je obitelji iselio u Ameriku.
Grb iz potvrde plemstva podijeljene Jozefu von Fenrichu s pridjevkom de Gjurgjenovac (Đurđenovački), 1913.
Prisutnost u Slavoniji
Razlog za dolazak Fenrichovih u Slavoniju bila je tada bukteća industrijalizacija i pomama za eksploatacijom slavonskoga hrasta – poslovna prilika koja je u Slavoniju privukla monoge strance onoga vremena (Pfeiffer, Rosenberg, Gutmann, Leimdörfer, Jäger), a koja se sastojala od zakupljivanja šume u vlasništvu lokalne vlastele, Pejačevića i Normann-Ehrenfellsa, a zatim ili obradom ili daljnjim trgovanjem hrastovom građom.[14] Ne postoje dokazi da su Fenrichovi u početku zaista bili fizički prisutni u Slavoniji u Đurđenovcu; tek 1890-ih se pojavljuju prvi rođeni pod tim prezimenom u tadašnjem naselju Sušine-Đurđenovac,[15] što je siguran znak da se u međuvremenu dio obitelji nastanio u Đurđenovac. Jedan od prvih članova obitelji za kojega znamo da je boravio u Đurđenovcu (premda je rođen u Mađarskoj, u Hosszúperesztegu) bio je Josef Fenrich de Gjurgjenovac (1891. – 1970.), sin Johanna Petera i Marije (rođ. Békeffy).[16]
↑Conrado Bertholdo: "Stammbaum und Geschlechtshistorie des hochwohlgebohrnen Hauses der Herren von Grone" (1726.)
↑ abDeutschland Tote und Beerdigungen, 1582-1958 (28 November 2014), Johann Heinrich Fenrich-Krone, Melchior Heinrich Konrad Fenrich-Krone, 31 Jul 1873; FHL microfilm 185,069.
↑W. Volkmann: "Die Kirchenbücher der katolischen Pfarrein in der früheren Provinz Grenzmark Posen-Westpreußen", Sonderheft der "Gränzmarkischen Heimatblätter", Hrg Dr. Schmitz, 15. Jg. 1939.
.jpg)
.png)
