Njegovi preci i s majčine i s očeve strane bili su pravnici. Otac mu je bio pravnik, ali također i pjesnik i glazbenik amater. Ernst se rodio kao najmlađi od troje djece. Roditelji su mu se rastali 1778. Otac mu je živio s najstarijim sinom, a majka je ostala u Kalinjingradu s rođacima, dvije tetke i s ujakom.
Do 1792. pohađao je luteransku školu u kojoj se dosta pažnje poklanjalo klasicima. Pokazao je talent i za slikanje i za klavir, ali nije pokazivao veliki entuzijazam. Nije pokazivao ni entuzijazam za nove umjetničke ideje koje su se tada pojavile u Njemačkoj. No, ipak je rado čitao Schillera, Goethea, Swifta, Sternea, Rousseua i Jean Paula, a napisao je i dio romana.
Tijekom 1794. zaljubio se u udatu ženu Doru Hatt, koja je bila deset godina starija od njega. Njena obitelj je 1796. tome se protivila, pa je morao otići u provinciju kod jednoga ujaka u Šleskoj.
Nakon polaganja ispita posjetio je Dresden, gdje je bio oduševljen slikama u galeriji, posebno Rafaelom i Corregiom. Njegov ujak je 1798. dobio promaknuće i posao na dvoru u Berlinu, pa je Hoffmann otišao s njim u grad. Tu je Hoffmann po prvi put pokušao postati skladatelj, pa je napisao operetu Maske i poslao ju je kraljici Luizi od Prusije. Službeni odgovor da se obrati kraljevskom teatru stigao mu je s izvjesnim zakašnjenjem. Do vremena kada je stigao odgovor Hoffmann je položio treći krug ispita i sa svojim prijateljem Hippelom je putovao u Poznań, a usput su se zaustavili i u Dresdenu da vide galeriju.
Od 1800. do 1803. radio je u pruskim provincijama u području Mazovije. Tu je brzo napravio skandal nakon karnevala 1802. Na balu su podijeljene karikature časnika, koje je on nacrtao, što se ubrzo saznalo. Poslali su prijavu protiv njega u Berlin, ali u Berlinu nisu htjeli oštro kazniti mladog službenika, pa ga premještaju u Płock u Novoj Istočnoj Prusiji. Kada se smjestio u zabačenom Płocku, vratio se u Poznań da se oženi s Mariannom Teklom Rorer. U Płock su se vratili u kolovozu 1802. Płock je bio dosta izoliran, što je Hoffmann iskoristio za pisanje i skladanje. Tu se natjecao i za nagradu u jednom časopisu.
Hoffmann je vrijeme provedeno u Poljskoj smatrao najljepšim dijelom svoga života. U Varšavi je bila ista atmosfera koju je osjećao u Berlinu. Tu je obnovio prijateljstvo sa Zachariasom Wernerom, a sreo se i s Juliusom Itzigom, koji je bio član berlinske književne grupe Nordstern (njemačkisjeverna zvijezda).
Napoleonova vojska je 28. studenog1806. zauzela Varšavu, pa je Hoffmann, kao službenik Prusije, odmah izgubio posao. Vratio se u Poznań i tu je razmišljao o odlasku u Beč ili u Berlin. Bolest je odložila put, a francuske vlasti su zahtijevale da svi dotadašnji službenici prisegnu na odanost ili da napuste zemlju. Pošto mu nisu dali putovnicu do Beča morao je u Berlin.
Berlin i Bamberg
Sljedećih petnaest mjeseci predstavljali su najgore razdoblje njegova života. Napoleonova vojska je okupirala i Berlin, pa je živio od vrlo oskudnih prihoda. Neprestano je posuđivao novce od prijatelja, no i dalje je bio gladan. Sa suprugom je 1. rujna1808. došao u Bamberg, gdje je dobio posao upravitelja kazališta. Hoffmann nije uspijevao poboljšati standarde izvođenja, a kasnije su se pojavile i spletke protiv njega pa je izgubio posao. Poslije toga bio je glazbeni kritičar u jednim novinama u Leipzigu.
Zapošljava se 1810. u kazalištu u Bambergu kao dekorater i scenarist, a davao je i privatne satove glazbe.
Dresden i Leipzig
Prusija je 16. ožujka1813. objavila rat Francuskoj, tako da je putem imao poteškoća. Opera u kojoj se zaposlio premjestila se u Leipzig. Nije mogao naći transport do Leipziga jer je bio rat. Stigao je konačno 23. svibnja. Pošto je primirje proglašeno 4. lipnja, opera se vratila u Dresden. Međutim nakon završetka primirja 22. kolovoza morali su se seliti iz predgrađa u sam grad jer trajala je bitka kod Dresdena. Grad se predao 11. studenog, a opera je 9. prosinca putovala u Leipzig. U veljači 1814. posvađao se s ravnateljem opere koji mu je nakon toga dao otkaz.
Berlin
U rujnu 1814. vratio se u Berlin i ponovo je dobio dobar položaj.
Hoffmann je alkoholom uništavao zdravlje, a imao je i sifilis. Takvo stanje ga je 1822. dovelo do paralize. Svoje posljednje radove diktirao je tajnici ili ženi. Umro je 25. lipnja1822. u 46. godini života.
Djela
Hoffmannova karikatura iz 1821. godine u kojoj je prikazao sebe kako se, jašući na mačku Murru, bori protiv pruske birokracije.
Izbor iz djela Ernsta Theodora Amadeusa Hoffmanna.
Književnost
Fantazije u Callotovoj maniri I–IV (Fantasiestücke in Callot’s Manier I–IV) (1814. – 1815.), zbirka novela i priča
Đavlovi eliksiri I–II (Die Elixiere des Teufels I–II) (1815. – 1816.), roman
Noćne zgode (Nachtstücke) (1817.), fantastične i jezovite pripovijetke
Serapionova braća I–IV (Die Serapions-Brüder I–IV) (1819. – 1821.), zbirka novela i književnih bajki
Životni pogledi mačka Murra I–II (Lebens-Ansichten des Katers Murr I–II) (1820. – 1822.), sadrže autobiografske elemente
