Ernest Jelušić (Kastav, 24. listopada 1863. – Zagreb, 13. ožujka 1910.), hrvatski svećenik, preporoditelj, politički i kulturno-politički djelatnik.[1]
Bio je matičin povjerenik i skupljač narodnoga blaga.[2]
Školovao se u Kastvu, Rijeci i u Kopru. U Kopru je završio učiteljsku školu. Radio u Lipi i Pazinu.[3] U Lipi je bio prvi učitelj u novootvorenoj pučkoj školi otvorenoj zaslugom uglednog lipajskog dobrotvora, uglednog liječnika Ivana Kalčića Barele.[4][5][6]
U Pazinu je organizirao čitaonicu, pjevački zbor i tamburaški orkestar. Predsjedavao je hrvatsko-slovenskim učiteljskim društvom iz Pazina Narodnom prosvjetom i bio urednik glasila tog društva. Pisao je prigodne pjesme posvećene Istri i pojedinim osobama te programatske pjesem. Objavio ih je u hrvatskim preporodnim glasilima Narodnoj prosvjeti, Našoj slozi i dr. Poslije mirovine nadučitelj u Puli u Družbinoj školi.[3] Bio je prvim ravnateljem dvorazredne škole u Puli u Šijani.[2] Dužnost je obnašao od 1901. do smrti 1910. godine.[7]
Sudjelovao je na prvom hrvatskom Istarskom taboru u Rubešima. Bio je aktivni član kastavske Čitalnice i Bratovšćine hrvatskih ljudi u Istri.[1]
Izvori
Vanjske poveznice
