Nakon Prvog svjetskog rata Njemačka je prema Versajskom ugovoru mogla graditi ratne brodove čiji standardni deplasman nije prelazio 10 000 tona i čije topovsko naoružanje nije smjelo biti kalibra većeg od 280 mm. Prije nego što je brod Admiral Graf von Spee dobio ime označavao se kao Panzerschiff C i Ersatz Braunschweig, jer je trebao zamijeniti stari bojni brod Braunschweig. Značajna ušteda na težini postignuta je upotrebom lakih metala te zavarivanjem umjesto zakivanja.
Admiral Graf von Spee je bio vrlo neobičan brod te ga je bilo teško klasificirati: po deplasmanu i oklopu bi bio teška krstarica, no bio je naoružan topovima znatno većeg kalibra; osim toga, za krstaricu je bio prespor. Bojni brod također nije bio jer je bio premalen, preslabo naoružan i s pretankim oklopom.
Povijest
Put kojim se kretao Admiral Graf von Spee
Nakon što je ušao u aktivnu službu, Admiral Graf von Spee je do 1938. godine služio kao zapovjedni brod. Tijekom Španjolskog građanskog rata je vršio dužnosti međunarodne pomorske kontrole duž obale Španjolske. Prije početka njemačkog napada na Poljsku planirano je da se njemačke oklopnjače upotrijebe za gusarske zadatke na Atlantiku. Admiral Graf von Spee je 21. kolovoza1939. godine isplovio iz njemačke luke Wilhelmshaven sa zadatkom presretanja i uništavanja savezničkih trgovačkih brodova u Južnom Atlantiku. Uz pratnju broda za opskrbu, tankeraAltmarka, Admiral Graf von Spee se uputio u Južni Atlantik, gdje je trebao uništavati britanske trgovačke brodove, ali je imao zapovjed da izbjegava sukobe s britanskim ratnim brodovima.
U razdoblju od rujna do prosinca 1939. godine Admiral Graf von Spee je potopio devet trgovačkih brodova u Južnom Atlantiku i Indijskom oceanu. Kapetan broda strogo se pridržavao međunarodnih pomorskih pravila o trgovačkom ratu, tako da su svi ovi brodovi potopljeni bez ijedne ljudske žrtve. Članovi posada ovih brodova prebačeni su na njemački tanker Altmark. Kasnije su zarobljeni članovi posade, njih 299, oslobođeni u teritorijalnim vodama neutralne Norveške od strane britanskog razarača HMS Cossack (tzv. Altmark incident).
Britanski admiralitet, zabrinut zbog njemačke pomorske aktivnosti, formirao je sedam pomorskih grupa u Južnom Atlantiku i jednu u Indijskom oceanu, sastavljenih od ukupno tri bojna broda, dva bojna krstaša, četiri nosača aviona i šesnaest krstarica (uključujući i francuske ratne brodove), sa zadatkom da pronađu njemačku tešku krstaricu Admiral Graf von Spee i da je unište. Tijekom lova su formirane dodatne pomorske grupe.
Admiral Graf von Spee u plamenu nakon što je kapetan Langsdorf aktivirao eksplozivna punjenja
Dne 13. prosinca1939. godine Admiral Graf von Spee locirala ga je britanska pomorska skupina G sastavljene od teške krstarice HMS Exeter, naoružane topovima kalibra 203 mm, i lakih krstarica HMS Ajax i HMS Achilles, naoružanih topovima kalibra 152 mm, ispred zaljeva La Plate. Nakon što je onesposobio krstaricu Exeter te i sam pretrpio oštećenja, Admiral Graf von Spee je potražio utočište u neutralnoj luci Montevideo u Urugvaju. Tijekom boravka u luci, poginuli članovi njemačke posade sahranjeni su na groblju u Montevideu. Za vrijeme vojničkog pogreba kapetan broda Admiral Graf von Spee Hans Langsdorf pozdravio je vojničkim pozdravom, dok su se svi ostali članovi posade oprostili od svojih suboraca nacističkim pozdravom. Britanska obaveštajna aktivnost stvorila je privid da će se britanskim krstaricama, koje su blokirale izlaz iz luke Montevideo, ubrzo pridružiti novi britanski ratni brodovi. Također, intenzivna britanska diplomatska aktivnost dovela je do toga da je Urugvaj uskratio daljnje gostoprimstvo njemačkom brodu. Suočen s naizgled bezizlaznom situacijom, kapetan Langsdorf donio je odluku da uništi brod. Dne 17. prosinca1939. godine, pod budnim okom britanskih krstarica Ajax, Achilles i Cumberland, Admiral Graf von Spee je potopljen na ušću rijeke Rio de la Plata. Eksploziv na brodu je aktivirao kapetan Langsdorf osobno, želeći na ovaj način izbjeći moguće gubitke među članovima posade. Tri dana kasnije, izvršio je samoubojstvo.
Siegfried Breyer, Battleships and Battlecruisers 1905-1970 (Doubleday and Company; Garden City, New York, 1973.) (originally published in German as Schlachtschiffe und Schlachtkreuzer 1905-1970, J.F. Lehmanns, Verlag, München, 1970.). Contains various line drawings of the ship as designed and as built.
Jak P. Malmann Showell, The German Navy in World War Two (Naval Institute Press, Annapolis, 1979.), ISBN0-87021-933-2
Dudley Pope, The Battle of the River Plate (William Kimber & Co, 1956.; pretisak Pan Books 1974.), ISBN 0 330 24020
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
