Perzijsko podrijetlo riječi upućuje na vratara tvrđave, čuvara ili stražara na vratima, a tijekom povijesti naziv je imao varijacije i doživio određene modifikacije. U naše krajeve riječ je došla preko turskog jezika, i to nakon osmanskog osvajanja Bosanskog Kraljevstva i velikih dijelova Hrvatskog Kraljevstva tijekom 15. i 16. stoljeća.
Dizdari su zapovijedali vojnomposadom u tvrđavi, ali posredno i podgrađem, to jest pripadajućim naseljem oko tvrđave ili ispod nje (ovisno o položaju, odnosno konfiguraciji terena) koje je ta tvrđava branila.
Kao zapovjednici tvrđave imali svoje zamjenike, ćehaje, te druge podređene niže zapovjednike (na primjer, jasakčije), a nadređeni su im bili kapetani, sandžak-begovi i drugi viši vojni zapovjednici.
Nakon što je Tursko Carstvo 1835. godine ukinulo kapetanije, prestala je postojati i dužnost kapetana, a isto tako i dizdara.