Damir Agičić (Davor, 13. lipnja 1963), povjesničar, redoviti profesor Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.
Životopis
Damir Agičić rođen je u Davoru 13. lipnja 1963. godine. Osnovnu je školu završio u rodnom
mjestu, a gimnaziju u Srpcu, u Bosni i Hercegovini. Studij povijesti i komparativne književnosti
završio je u Zagrebu 1988. godine. Magisterij iz povijesti stekao je na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu obranom rada Tajna politika Srbije prema Balkanu sredinom 19. stoljeća 1992, a na istom je
fakultetu i doktorirao 1997. godine obranom disertacije Hrvatsko-češke veze i odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U međuvremenu je završio i poslijediplomski studij povijesti na Srednjoeuropskom
sveučilištu u Budimpešti (1993).
Od 1989. godine radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao asistent
prof. dr. Ljubiši Doklestiću, odnosno kao docent (1999-2004), izvanredni profesor (2004-2009) i
redoviti profesor (od 2009) te redoviti profesor u trajnom zvanju (od 2015). Drži nastavu iz predmeta
Europska i svjetska povijest u 19. stoljeću, Hrvatska i Europa u 19. stoljeću: komparatističke teme,
Hrvatska historiografija u 20. stoljeću i drugih te sudjeluje u nastavi na doktorskom studiju povijesti
na Filozofskom fakultetu. Kao vanjski suradnik držao je nastavu na Pedagoškom/Filozofskom
fakultetu u Puli, a predavao je i na Filozofskom fakultetu u Splitu te na doktorskom studiju povijesti
na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Bio je gost-profesor na Sveučilištu u Varšavi. Gostujuća je
predavanja držao i u Krakovu, Ljubljani i Sarajevu. Od 2003. predstojnik je Katedre za svjetsku
povijest novog vijeka. Između 2004. i 2006. i 2011-2012. bio je pročelnik Odsjeka za povijest i
predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Bio je član Vijeća područja
humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (2004-2012) i zamjenik člana Senata
Sveučilišta u Zagrebu (2008-2012).
Bio je voditelj znanstveno-istraživačkih projekata Hrvati i slavenske integracijske ideologije u
19. i 20. stoljeću
i
Hrvatska historiografija i nastava povijesti (19-21. stoljeće)
koje je financiralo
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.
Od 1996. urednik je udžbenika i priručnika za nastavu povijesti u Profil Internationalu. Godine
1996. napisao je udžbenik povijesti za sedmi razred osnovne škole, koji je otad tiskan u više izdanja;
suautor je udžbenika za treći i četvrti razred gimnazije. Bio je urednik opće povijesti novog vijeka u
prvim svescima Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Od 2001. uredio je
više od stotinu knjiga s područja povijesti i nastave povijesti objavljenih u izdanju različitih izdavača
(Srednja Europa, FF Press, Profil i dr.).
Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima i seminarima u zemlji i inozemstvu. Na
nekoliko je skupova bio inicijator i predsjednik pripremnog odbora (između ostaloga i na dva
međunarodna skupa u suradnji s poljskim povjesničarima). Sa suradnicima od 2014. organizira i vodi
Festival povijesti Kliofest (http://www.kliofest.org) na kojima svake godine sudjeluje po osamdesetak
povjesničara i drugih znanstvenika.
Godine 2003. s grupom suradnika pokrenuo je časopis Povijest u nastavi, kojemu je do 2008.
glavni i odgovorni urednik. Od 2008. glavni je i odgovorni urednik časopisa Historijski zbornik. Oba
časopisa izdaje središnja udruga hrvatskih povjesničara, Društvo za hrvatsku povjesnicu. Član je
međunarodnog uredništva časopisa Historijska traganja Instituta za historiju u Sarajevu te član savjeta
nekoliko poljskih znanstvenih časopisa, između ostaloga i jednoga od središnjih časopisa Przegłąd Historyczny.
Pokrenuo je i uređuje web portal http://www.historiografija.hr.
Član je Matičnog odbora za polja povijesti, povijesti umjetnosti, znanosti o umjetnosti,
arheologije, etnologije i antropologije (od 2013) te član Upravnog vijeća Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (od 2013).
Od 2012. predsjednik je Hrvatskoga nacionalnog odbora za povijesne znanosti
(https://sites.google.com/site/hrvatskinacionalniodbor), a od 2003 član Upravnog odbora Društva za
hrvatsku povjesnicu. Bio je član Odbora za dodjelu Nagrade Matice hrvatske za znanost „Oton
Kučera”.
Znanstvena djelatnost
Prof. dr. sc. Damir Agičić znanstvena je istraživanja dosad vodio u tri glavna smjera:
1) proučavanje hrvatske te povijesti srednje i jugoistočne Europe u 19. i na početku 20. st.;
2) istraživanje problematike nastave povijesti i udžbenika;
3) proučavanje povijesti hrvatske historiografije, bibliografije i tekstovi o povjesničarima.
Njegovi su prvi znanstveni radovi bili posvećeni problematici položaja i vanjske politike Kneževine
Srbije polovicom 19. stoljeća, o čemu je napisao nekoliko članaka i znanstvenu monografiju
(prerađeni i dopunjeni magistarski rad). Nakon završenoga poslijediplomskog studija na
Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, gdje je magistrirao obranivši radnju o stanju u Hrvatskoj
1914. i odjecima sarajevskoga atentata, Agičić je počeo istraživati hrvatsko-češke te hrvatsko-poljske
kulturne i političke odnose u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća, odnosno problematiku
neoslavizma. Objavio je niz članaka, jednu znanstvenu monografiju te priredio zbirku građe –
korespondenciju iz Arhiva Narodnog muzeja u Pragu. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim
skupovima u zemlji i inozemstvu posvećenima problematici srednjoeuropske povijesti.
Uskoro nakon što je magistrirao i objavio svoju prvu knjigu prof. dr. sc. Damir Agičić počeo
se baviti i drugim područjem koje u velikoj mjeri obilježava njegov znanstveni i osobito stručni opus –
pisanjem te analizom udžbenika povijesti i pitanjima nastave povijesti. Od polovice devedesetih
Agičić je kao autor i urednik udžbenika te kao autor tekstova o udžbeničkoj problematici i nastavi
povijesti, odnosno jedan od pokretača i prvi glavni urednik časopisa Povijest u nastavi, dao vrlo
značajan doprinos promjeni udžbeničkih narativa i uvođenju novih, suvremenih udžbenika povijesti u
Hrvatskoj. Svoja je znanja stjecao ali i prenosio i drugima sudjelujući na seminarima i na različitim
skupovima u organizaciji Vijeća Europe, UNESCO-a, prosvjetnih ministarstava i strukovnih agencija
za obrazovanje.
U posljednjih nekoliko godina žarište svojih znanstvenih interesa profesor Agičić usmjerio je
u istraživanje povijesti hrvatske historiografije. Organizirao je i sudjelovao na nekoliko znanstvenih
skupova o hrvatskim povjesničarima i historiografiji 20. stoljeća. Prvi je takav skup 2011. bio
posvećen Jaroslavu Šidaku, a posljednji Ljubi Bobanu.
Osim u znanstvenim časopisima i zbornicima radova u Hrvatskoj, svoje je tekstove Agičić
objavljivao u Poljskoj, Češkoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Austriji, Rusiji i dr. Njegovi su radovi
citirani u publikacijama drugih autora u tim i drugim zemljama, a neke se njegove knjige koriste (ili su
se koristile) kao udžbenici/priručnici u nastavi na sveučilištima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Bio je glavni izvjestitelj s jednog seminara u organizaciji Vijeća Europe, suradnik na jednoj
publikaciji Vijeća Europe koja je objavljena u elektronskom izdanju, te sudionik niza seminara i
stručnih skupova u zemlji i inozemstvu. Autor je ili suautor nekoliko udžbenika i priručnika za
osnovnoškolsku i gimnazijsku nastavu povijesti: za sedmi razred osnovne škole (u nekoliko različitih
izdanja), radne bilježnice (u više izdanja), povijesne čitanke (prve u suvremenoj Hrvatskoj), povijesnih
atlasa hrvatske, europske i svjetske povijesti u 19. stoljeću i u 20. stoljeću, udžbenika za treći i za
četvrti razred gimnazije, te udžbenika hrvatske povijesti za pripadnike hrvatske nacionalne manjine u
susjednim zemljama.
Nagrade i odlikovanja
Odlikovanje ministra kulture Republike Poljske Zaslužan za poljsku kulturu (2002.)
Državna nagrada za popularizaciju i promidžbu znanosti (2012.)
Odlikovanje ministra vanjskih poslova Republike Poljske Bene merito (2015.)
Djela
1. Tajna politika Srbije u XIX. stoljeću, AGM i Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 1994.
2. (zajedno sa S. Leček i dr.) Moj Zagreb, tak imam te rad, Zagreb 1999.
3. Hrvatsko-češki odnosi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Ibis grafika, Zagreb 2000.
4. Dragi Franta! Hrvatska korespondencija Františeka Hlaváčeka (1896. – 1904), priredio Damir Agičić, Zagreb 2003.
