Koncem 6. st., prije pokrštenja kralja Ethelberta od Kenta, njegova žena, kraljica Bertha, franačka princeza, je prakticirala svoju vjeru u svojoj privatnoj kapeli sa svojim kapelanom, biskupomLiudhardom. Sveti Bede je spominje u 7. st. kao crkva sv. Martina. To je potvrđeno 1844. god. kada je u crkvenom dvorištu pronađen pehar pun zlatnika od kojih je na nekima bio lik s dijademom i latinskim imenom biskupa Liudharda.[1]
U crkvi su sahranjene mnoge važne osobe kao što su: Thomas Sidney Cooper (umjetnik) i Mary Tourtel, spisateljica i autorica Rupert Beara. Crkva ima i dugu glazbenu tradiciju od opata iz opatije sv. Augustina do danas kada se svake nedjelje izvode renesansni napjevi uz pratnju pjevačkog kvarteta.
Odlike
Crkva je građena od opeke (spolia) s ranijih rimskih građevina, uključujući i pločice. Greda na najstarijem zidu je najvjerojatnije bila greda ulaza u Berthinu crkvu, dok je ostatak crkve izgrađen za vrijeme papeGrgura I. koji je poslao misiju u 7. i 8. st., uključujući većinu glavnog broda. istočna apsida je uklonjena, a toranj je izgrađen mnogo kasnije u engleskomgotičkom strmom stilu (perpendicular). Danas je crkva nacionalni spomenik I. klase.
↑Philip Grierson, "The Canterbury (St. Martin's) Hoard of Frankish and Anglo-Saxon Coin-Ornaments", 1979., Dark Age Numismatics: Selected Studies. London: Variorum Reprints. str. 38.–51., ISBN0-86078-041-4
.svg){kind=small}
