Budimski krški sustav predstavlja više od 80 špiljaBudimskog gorja (dijela Srednjodunavskog gorja) od koji su najpoznatije i najveće Špilja planine vidikovca (Szemlõhegy) i stalaktitna špilja Pavlove doline (Pál-völgyi). Neke od njih su koristili špiljski ljudi (npr. Pustinjačku gornju špilju), dok su druge također odigrale važnu ulogu u povijesti (poput ratnog skrovišta u labirintu špilja Budimskog dvorca, te rudarstva u špilji Velike vapnenačke planine (Nagy-Hárs-hegyen) ili u Špilji hrabrih (Bátori-barlang), itd.).
Špilja Pavlove doline, koja je nastala djelovanjem termalnih voda, nalazi se u drugoj četvrti glavnog grada i otkrivena je 1904. godine prilikom iskapanja kamena. Njezina do sada istražena duljina od 7,4 km ujedno je i treći najduži špiljski prostor Mađarske. Oko 500 m toga prostora se može posjetiti od 1919. god. Galerije labirintskog sustava su ukrašene karakterističnim otopljenim oblicima i mineralnim padalinama, kao i sigama na nekim mjestima.
Špilja planine vidikovca je otkrivena 1930. god., a nalazi na udaljenosti od 800 m od Špilje Pavlove doline gdje je su po prvi put otrkiveni termalni izvori Budima. Uska i visokih prolaza, bogato je prekrivena kokičastim formacijama minerala nalik cvjetači i grožđu. Ova 2200 m duga špilja koju su njezini otrkivači prozvali "cvjetnim vrtom Budimpešte" je otvorena za javnost 1986. god.
Špilja Franjine planine je otkrivena 1933. god. tijekom podzemnih drenažnih radova. Labirintski sustav ukupne dužine od 4100 m nalazi se na relativno malom prostoru. Jakovljeve kapice i cjevulje se mogu pronaći samo u ovoj špilji, dok su najčešće sige nalik grožđu (botryoidal).
Špilja Matijašove planine
Matyas-hegyi-barlang
4,9 km
1930-ih
Špilja Matijašove planine se nalazi u neposrednoj blizini Špilje Pavlove doline. One imaju vrlo sličnu morfologiju i vjerojatno su prošlosti bili dio istog sustava. Ova špilja je otkrivena 1930-ih, i dodanas je njezina otkrivena duljina 4900 m. Najdublja točka u špilji se nalazi na 113 m nadmorske visine, gdje doseže sadašnju razinu krša.
"Kristalna" špilja Josipove planine je otkrivena 1984. godine i najbogatija je sigama. Njezina dosada izmjerena dužina je oko 4800 m, a najveća dvorana u špilji, promjera od 70 m dužine, 15 m širine i 20 m visine, je jedna od najvećih hidrotermalnih komora na svijetu. Ova lijepa špilja je prepuna iglama aragonita, multi-generiranim kristalimagipsa i snježno bijelim kalcitnim botridima.
Špilja Molnára Jánosa je nazvana po svom pronalazaču i istraživaču iz 19. st. Ona je jedina aktivna jer se spušta ispod krških razina i poznata je samo zahvaljujući istraživanju ronioca. Njezina duljina je 400 metara i u njezinom sustavu se može mjeriti miješanje voda različitih temperatura.
