Zemlju Bosnu prvi spominje bizantski car pisac Konstantin VII. Porfirogenet u polovici 10 stoljeća kao malenu zemlju s dva grada (Katera i Desnek) u sastavu srpske države. Tada se Bosna prostirala oko gornjeg i srednjeg toka rijeke Bosne, približno do Zavidovića.[2]
Prvotna Bosna je do 9. stoljeća pripadala susjednoj hrvatskoj, odnosno srpskoj državi. Nakon 1018. bila je pod vlašću bizantskogacara, a između 1081. i 1088. došla je pod vlast dukljanskoga kralja Bodina, koji joj je za upravitelja postavio kneza Stjepana. Nakon Bodinove smrti (oko 1101.) Bosna se politički osamostalila. Kada su početkom 12. stoljećaArpadovići ovladali hrvatskim zemljama do mora, i Bosna se našla u sferi njihova političkoga utjecaja i razvila se kao ugarska vazalna, polusamostalna država, pa je oko polovice 12. stoljeća u njoj uklonjena domaća vladarska dinastija, a za bana postavljen slavonski velikaš Borić (1154. – 1163.), koji je kao ugarski vazal sudjelovao 1154. u ratu protiv Bizanta.[2]
