Bakalove radove i projekte, kao i one na kojima je surađivao, predstavili su i/ili producirali između ostalih i Dubrovačke ljetne igre,[1] OKC-Zagrebačko Kazalište Mladih,[2] Teatar &TD,[3] Multimedijalni Kulturni centar -Split, Teatro stabile di inovazione- Udine,[4] Art Radionica Lazareti-Dubrovnik, Hrvatski radio, Hrvatsko narodno kazalište, SKUC (Hrvatska), Bienale u Venciji,[5] Picolo teatro di Milano, Teatro Comunale di Casalecchio,[6][7] Arena del Sole, Teatro di Moline, Teatro di Roma/Argentina,[8] Orchestra Stolpnik,[9] Teatro Cinema Lux i Fabbrica Europa (Italija),[10][11] La Friche i Le Fabriks (Francuska), Atelje 212,[12] Kulturni centar REX i Centar za kulturnu dekontaminaciju (Srbija), Moderna Galerija i DUM–Društvo umetnika (Slovenija), Stadspark Galerie (Austria), DAMU-Prag, Praški Quadrienale, Hermit Foundation, kazalište Archa, kazalište Alfred v Dvore (Rep. Češka) The Kitchen, Theatre Unconsciousness i Dancing in the Streets (SAD), a bili su predstavljeni i na mnogim međunarodnim festivalima i manifestacijama kao što su Bollwerk Belluard International, MOT, Eurokaz, Thealter, Urbanfestival, FIAT, BOK, Exodos, Infrazioni, Bologna Kulturna prestolnica Europe 2000, Bè 2006, Stagione di Caccia, Bitef, MESS, PUF, Borštnikovo srečanje, Ex-Ponto, Infant, Desire, Akcent i Interferencije.
Autor je mnogobrojnih projekata u rasponu od kazališnih predstava, preko video i audio instalacija, multimedijalnih projekata, filmova i kulturno-socijalno-političkih inicijativa;[13] sudjelovao je u radu i osnivanju različitih festivala,[14] platformi i inicijativa;[15] piše i objavljuje napise o umjetnosti i kulturnim politikama u zbornicima, časopisima i dnevnicima u Italiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji, SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Nizozemskoj.
Njegov je rad, između ostalog, karakterističan po specifičnim istraživanjima grada i netipičnih izvedbenih lokacija, dokumentaristikom pristupu te po interaktivnim elementima u umjetničkim projektima.
Surađuje s mnogobrojnim redateljima, koreografima, intermedijalnim umjetnicima, producentima, istraživačima i kuratorima iz cijelog svijeta.
Kao gostujući predavač izlaže je na više sveučilišta u EU i SAD (New York, Columbia,[16] Perugia, SACi-Firenca, Leiden, Exeter, Kent, DAMU-Prag, itd.) te brojnim simpozijima, konferencijama i tribinama.
Su-osnivač je platformi, aktivističkih incijativa i umjetničkih organizacija poput Antiratne kampanje hrvatske, Letećeg sveučilišta (Flying University),[17] Orchestra Stolpnik i drugih. Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[18]
Godine 2002. su-osnovao je i do danas vodi međunarodnu umjetničku platformu Bacači Sjenki. Projekti na kojima je radio osvojili su brojna priznanja i nagrade u zemlji i inozemstvu. Godine 2011. osnovao je i vodi filmsku školu i program medijskog i filmskog opismenjavanja djece i mladih Frooom.[19][20]
Živi i radi u Zagrebu.
Privatni život
Otac je Mione Zine Pejović Bakal i Davida Jorisa Adrijana Bakal Turjaka.[21] Sin je hrvatskog arhitekta i urbanista Aleksandra Bakala, hrvatske arhitektice i edukatorice Cvetane Bajin Bakal te praunuk hrvatskog pravnika i mecene Ernesta Paniana.
"Katedrala" - interaktivni prostor i performans u Galeriji proširenih medija - Zagreb (1988.) - u suradnji sa Stankom Juzbašićem, Goranom Premecom, Ivanom Marušićem Klifom i Darkom Fritzom.
"Vitić_pleše" - projekt (obnove) zajednice i graditeljskog naslijeđa - Zagreb (2004.) - (2017.)
"Bilježenje grada/Bilježenje vremena" - projekt nematerijalne i materijalne urbane baštine - Zagreb, Dubrovnik, Ljubljana, Beograd (2008.) - (2017.)
"Zidne Novine" - projekt nematerijalne i materijalne urbane baštine - Zagreb, Pančevo, Leiden (2006.) - (2016.)
"Memory Map" - interaktivni prostor, izložba i performans o nematerijalnoj i materijalnoj urbanoj baštini grada Famaguste - Centar Mitos/Limassol(2012.)
Bibliografija (izbor)
Boris Bakal - "Legenda o brodu", časopis Oris 91, Oris Kuća Arhitekture, Zagreb, 2015.[68]
Duška Radosavljević - The Contemporary Ensemble: Interviews with Theatre-Makers - Rutlege, 2013.[69]
Duška Radosavljević - Theatre Making - Palgrave Macmillan, 2013.[70]
Boris Bakal - "Fragmenti o prostoru" Kolo 4, Matica Hrvatska, Zagreb, 2007.[71]
Boris Bakal - "Goli i mrtvi", Zarez 210, 2007.[72]
Boris Bakal - "Prepoznavanje mreže", poglavlje u knjizi: Katrin Klingan and Ines Kappert/Relations - Leap into the City: Chişinău, Sofia, Pristina, Warsaw, Zagreb, Ljubljana - 7 scenes from Europe - DuMont Literatur und Kunst Verlag, Cologne, 2006.[73]
Mariangela Lavagna - "Artistic explorations in Cultural Memory", Leiden University Scheltema, Leiden, 2006.[74]
Katarina Pejović - "Portret multimedijalnog umjetnika", Up&Underground, 2006.[75]
Una Bauer - "Majeutika i sinhronicitet", Frakcija 33-34, 2004.[76]
Boris Bakal - "Tko to tamo laje?" Album, Sarajevo, 2006. /Parti pris 2003.[77]