Blaž Jurjev Trogiranin, (lat.Magister Blasius pictor,tal.Biagio di Giorgio da Traù;Trogir ili Lapac, oko 1400. — Zadar, između 1448. i 1449.)[1] je dalmatinskikasnogotički slikar prve polovice 15. stoljeća. Datumi i mjesta rođenja nisu poznati sa sigurnošću. Bio je putujući slikar, koji je radio za potrebe crkava i crkvenih bratovština po čitavoj Dalmaciji. Radio je i po Italiji (Venecija), no najviše je njegovih djela pronađeno i sačuvano u Trogiru.
Biografija
Kao Magister Blasius pictor prvi put se spominje u jednom splitskom dokumentu iz 1412., gdje je kao majstor neke umjetničke radionice radio na ukrašavanju stropa splitske katedrale.[2] Zatim se spominje u dokumentu iz Trogira, iz kojeg je vidljivo da je 1419. trogirska komuna od njega naručila oslikavanje ugarske zastave. Nakon toga Blaž odlazi u Veneciju. Po povratku 1420. odlazi u Dubrovnik, gdje dobiva posao komunalnog slikara i protomajstora slikarske radionice. Nakon šest dubrovačkih godina, vraća se u Trogir. U martikuli trogirske Bratovštine Sv. Duha navodi se kako je postao član bratovštine 1429., a da je 1436. godine izabran za župana.
Pronađeni su dokumenti iz kojih je vidljivo da je u Trogiru 1434. od njega naručen poznati poliptih za oltar Sv. Jerolima za crkvu Sv. Ivana Krstitelja.
Pronađen je i ugovor od 15. rujna1437. između Bratovštine Sv. Marije (Male braće na Čiovu) i Magister Blasius o izradi oltarnogpoliptiha za crkvu Sv. Jakova na Čiovu 1436. god.
Iz nekih notarskih zapisa saznajemo da je u Trogiru posjedovao dvije kuće i dosta zemlje. Pronađena je i njegova oporuka koju je 1448., sastavio u Zadru, iz nje je vidljivo da je svoju kuću sa zemljištem blizu Sv. Petra u Trogiru, ostavio Bratovštini Sv. Duha, a novac za gradsku ubožnicu, hodočasnike i izgradnju gradskih bedema.[2]
Kao slikar zanimljiv je i stoga, jer je kasno otkriven. Ispočetka je njegov opus pripisivan raznim autorima (čitavo 19. i prva polovica 20. stoljeća). Zatim su neki istraživači uočili srodnosti među nekim djelima i grupirali ih u cjelinu, te je naposljetku Kruno Prijatelj 50-ih godina 20. stoljeća na osnovu stilske analize uspio djela pripisati istom majstoru, što je dokazao pronalaskom slikarova potpisa na jednom od djela.[3]
Djela
Njegovo slikarstvo pripada kasnogotičkom internacionalnom europskom stilu, pod snažnim venecijanskim utjecajem. Njegova raspela i poliptisi su melodioznih linija, voluminozni i otmjeni, puni idealiziranih i dekorativnih oblika. Neki u njegovu opusu vide snažan utjecaj Jacobella del Fiore, dok drugi tvrde da je na njega presudniji utjecaj imao Gentile da Fabriano.
Značajnija djela
Raspelo iz crkve svetog Ivana, Trogir (danas u katedrali sv. Lovre Trogir), naslikano oko 1440. godine
Slika Bogorodice sa svecima, (15. st.) Benediktinski samostan sv. Nikole, Trogir
Poliptih iz dominikanskog samostana, Trogir
Gospa u ružičnjaku (oko 1433. godine)
Gospa od Kaštela, za crkvu Gospu od Zdravlja, Zadar
Poliptih Gospa sa svecima iz Korčule (oko 1434. godine)
Naslovnica Matrikule bratovštine sv. Duha, Pinakoteka zbirke sakralnih umjetnina katedrale sv. Lovre, Trogir[2]
Izvori
↑Hilje, Emil. 2020. Nekoliko bilješki o slikaru Blažu Jurjevu. Radovi instituta za povijest umjetnosti. 44/1 (2020): 33–46