Bizovac je smješten 18 kilometara zapadno od Osijeka, a devet kilometara južno od Valpova na podravskom cestovno-željezničkom prometnom pravcu Zagreb – Našice – Osijek te je povezan s međunarodnim prometnim pravcima prema Srednjoj Europi i interregionalnim prometnim pravcima prema zapadu Republike Hrvatske, kroz susjednu BiH dalje prema Jadranu i istoku.
Općina Bizovac: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
3213
3441
3493
3758
4154
4412
4189
4606
5102
5435
5794
5141
5159
5073
4979
4507
3733
1857.
1869.
1880.
1890.
1900.
1910.
1921.
1931.
1948.
1953.
1961.
1971.
1981.
1991.
2001.
2011.
2021.
Napomena: Nastala iz srare općine Valpovo. U 1869. dio podataka sadržan je u općini Petrijevci. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Bizovac: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
U pisanim dokumentima spominje se da je 1333. godine Bizovac zajedno s Ladimirevcima u ovom drugom[kojem drugom?] selu imao zajedničku crkvu posvečenu sv. Kuzmi i Damjanu. Srednjovjekovni naziv mjesta bio je Byezafalva u gospoštiji Karaševo i vlasništvo viteškog reda sv. Ivana Jeruzalemskog. Popis Požeškog sanđaka iz 1579. godine donosi zapis o selu Bisofzy s 8 kuća, koje je u vrijeme osmanske vlasti pripadalo kadiluku Osijek i nahiji Karas. Od 1721. godine Bizovac je u posjedu valpovačkog vlastelinstva s 23 domaćinstva. U jednoj staroj crkvenoj listini stoji da se naseljavanje Bizovca na mjestu gdje se danas nalazi izvršilo u razdoblju između 1752. i 1755. godine prisilnim preseljenjem stanovništva s okolnih salaša, koji su se nalazili na mjestima istoimenih njiva današnjeg bizovačkog atara. U popisu stanovništva Bizovca s početka 1737. godine nalazimo starosjedilačka prezimena, koja su se održala do današnjih dana: Bošnjak, Domanovac, Erić, Grlica, Glavaš, Glavašić, Kolarić, Mihaljević, Škarić, Sršić, Sudar i Vuković.
Tijekom 20. stoljeća na prostor Bizovca doseljavali su se ljudi iz nekad siromašnijih krajeva: Like, Dalmacije, BiH i Hrvatskog zagorja u potrazi "trbuhom za kruhom" i plodnom slavonskom zemljom, Dolazeći na ove prostore sa sobom su donosili i folklor i običaje svoga kraja, stvarajući tako zajedno sa starosjediocima, neprocjenjivo multikulturno blago bizovačkog kraja. Između ostalih, do danas žive na ovom prostoru obitelji s prezimenima: Nikšić, Majetić, Bobinac, Rukavina, Lovrinčević, Andabak, Baković, Vrdoljak, Kardum, Jazvo, Jureta, Kordić, Šincek, Čutek i dr.
Župna crkva sv. Mateja apostola i evanđeliste izgrađena je 1802. godine u skromnom barokno-klasicističkom stilu. Crkveni god slavi se 21. rujna. U samom središtu Bizovca nalazi se dvorac valpovačke grofovske obitelji Normann-Prandau, građen u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe činovnika i uprave vlastelinstva, a nakon udaje barunice Marijane Prandau za grofa Konstantina Normanna preuređen je za stanovanje i u gotovo takvom obliku sačuvao se do današnjih dana. Kraljevski poštanski ured otvoren je 1809. godine, prvi mlin izgrađen je 1890. godine, a drugi 1910. godine. Škola u Bizovcu je osnovana 1849. godine.
Nogometni klub i vatrogasno društvo djeluju od 1926., a 1935. godine osnovan je ogranak Seljačke sloge. Već gotovo četiri desetljeća u mjestu djeluje folklorno društvo, koje njeguje izvornu tradicijsku baštinu bizovačkog zavičaja i s jedinstvenom, prepoznatljivom i osebujnom ženskom narodnom nošnjom pronosi ime Bizovca nastupajući na folklornim priredbama u zemlji i inozemstvu.
Tijekom Domovinskog rata, 7. studenog1991. zrakoplovi JNA su, bez ikakva povoda, oko podneva raketirali Bizovac, točnije Bizovačke toplice, robnu kuću u središtu mjesta i više obiteljskih kuća u Kolodvorskoj ulici. U ovom terorističkom napadu, za koji do danas nitko nije odgovarao, poginulo je 9, a ranjeno 24 mještana. Među poginulima bio je i jedanaestogodišnji dječak.[4][5]
Zbog blizine grada Osijeka, odlične prometne povezanosti, razvijenog obrta, plodne obradive zemlje, trgovine i turističkih potencijala nakon otkrića ljekovite vode Bizovac postaje privlačan za život mnogima.
Kulturno-umjetničko društvo "Bizovac", koje nastavlja tradiciju starijeg matičnog društva "Seljačka sloga" osnovanog 1968. godine, danas njeguje bogatu folklornu baštinu svog zavičaja.
Zaljubljenici u izvorno folklorno bogatstvo bizovačkog kraja izvukli su iz starinskih ormara svoju čudesnu i osebujnu narodnu nošnju, zapjevali već zaboravljene pjesme i uz tamburicu zaigrali već zaboravljena kola.
Svojim nastupima na brojnim koncertima i folklornim festivalima, ovo kulturno-umjetničko društvo pronijelo je ime Bizovca širom Hrvatske, pa i Europe, oduševljavajući ljubitelje folklora u Austriji, Bosni i Hercegovini, Češkoj, Italiji (Sardiniji i Siciliji) Mađarskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji, Srbiji, Slovačkoj, Švedskoj i Švicarskoj, a posredstvom elektronskih medija i ljude širom svijeta.
O visokoj umjetničkoj razini njihovog plesa, pjesme i glazbe svjedoče mnoge zahvalnice, plakete, i priznanja, koja krase njihove vitrine i zidove. Uz autentični folklor svoga mjesta, KUD "Bizovac" dostojno prezentira i folklor drugih hrvatskih regija.
Vokalni sastav Matheus djeluje u Župi sv. Mateja apostola i evanđeliste od 1999. godine. Nastao je na inicijativu župnika Marina Kneževića. Svake nedjelje animiraju svetu misu, te župska klanjanja. Sudjelovali su na brojnim cjelovečernjim koncertima, festivalima kršćanske glazbe (Hosanafest, Tonkafest, Marija fest, Uskrs fest, Bonofest) od kojih je zasigurno najveći Uskrs fest u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, gdje su 11. travnja 2010. nastupili s pjesmom "Utočište vječno" po prvi puta i osvojili prvu nagradu za najbolju pjesmu festivala. Pjesma je posvećena Božanskom milosrđu, koje se u Katoličkoj crkvi upravo slavi i obilježava na Bijelu nedjelju.
.gif)
