Bert Sotlar
Bert Sotlar (Kočevje, 4. veljače 1921. – Ljubljana, 10. lipnja 1992.) je bio slovenski kazališni i filmski glumac.
Rodio se kao četvrto od devetero djece u rudarskoj obitelji. Njegova mati bila je po rodu kočevska Njemica.
Njegova prva filmska uloga bila je interpretacija Izidorja, u danas fragmentarno sačuvanom filmu Visoška kronika (1950.). Zatim je igrao glavnu ulogu u srpskom cjelovečernjem filmu Jezero.
Za svoju glumu dobio je nagrade:
Filmografija
- Cjelovečerni filmovi:
- Visoška kronika (1950.),
- Jezero (1950.),
- Svet na kajžarju (1952.),
- Tri zgodbe(1955.),
- Trenutki odločitve (1955.),
- Ne okreći se, sine (1956.) (Neven Novak),
- Cesta duga godinu dana (1958.) (Emil Kozma),
- Rafal u nebo (1958.),
- Dobri stari pianino (1959.),
- Tri četrtine sonca (1959.),
- Square of Violence (1961.),
- Tistega lepega dne (1962.) (Štefuc),
- Kozara (1963.),
- Sretno, Kekec (1963.) (Kekčev otac),
- Dvostruki obruč (1963.) (Krešimir Lisac),
- Ne joči, Peter (1964.) (Lovro),
- Lucija (1965.),
- Sarajevski atentat (1968.),
- Cvetje v jeseni (1973.) (kmet Presečnik),
- Sutjeska (1973.),
- Idealist (1976.),
- Četiri dana do smrti (1976.),
- To so gadi (1977.) (stari Štebe),
- Okupacija u 26 slika (1978.) (Stijepo),
- Draga moja Iza (1979.),
- Deseti brat (1982.),
- Boj na Požiralniku (1982.) (Dihur),
- Kiklop (1982.)
- Veselo gostivanje (1984.),
- Živela svoboda (1987.),
- Ljubezen nam je vsem v pogubo (1987.),
- P.S. - Post Scriptum (1988.).
Izvori
|
|