Berberski kalendar je kalendar koji koriste Berberi u sjevernoj Africi. U Arapa je ovaj kalendar poznat i kao "felaški" (فلاحي fellāḥī "poljoprivredni"), jer se koristi za reguliranje sezonskih poljoprivrednih poslova, ili "adžamijski" (عجمي ajamī "nearapski").
Berberski kalendar je u biti julijanski kalendar s imenima mjeseci izgovorenim na berberski način. Sjeverna Afrika je bila u sklopu Rimskog Carstva u doba kada je taj kalendar usvojen, a bila je i dio Istočnog Rimskog Carstva do 7. – 8. stoljeća.
Mjeseci
Pošto u 20. i 21. stoljeću julijanski kalendar kasni za gregorijanskim 13 dana, počeci svih mjeseci su četrnaestog po gregorijanskom: prosinac (jember, /džember/) počinje 14. prosinca itd. Mjeseci su dati po godišnjim dobima:
Tagrest: Zima
Jember (prosinac)
Yennayer (siječanj)
Furar (veljača)
Tafsut: Proljeće
Meghres (ožujak)
Ibrir (travanj)
Mayyu (svibanj)
Iwilen: Ljeto
Yunyu (lipanj)
Yulyu (srpanj)
Ghust ili Awussu (kolovoz)
Amewan: Jesen
Shtember (rujan)
Tuber (listopad)
Wamber (studeni)
Nova godina
Jenajer 1. (ili jednostavno "Jenajer"), 14. siječnja, se slavi kao berberska Nova godina. Berberističke skupine je od 1968. iznova slave, a obilježavaju je i Berberi koji inače ne slijede ovaj kalendar. Neki alžirski Berberi slave Jenajer 12. siječnja umjesto 14.
Era
Pariška berberistička skupina Académie berbère (odgovorna i za neo-tifinaški alfabet) uvela je kalendarsku eru za berberski kalendar vezanu za godinu ustoličenja egipatskog faraonaŠošenka I. (biblijski Šišak), kojeg su identificirali kao prvog istaknutog Berbera u povijesti (zabilježeno je da je bio libijskog podrijetla).[1] Akademija je nultu godinu postavila na 950. pr. Kr. (uobičajena procjena godine Šošenkovog ustoličenja), što omogućuje zgodnu konverziju godina kršćanske ere zbrajanjem s 950: 2025. kršćanske ere je 2975. po ovom sustavu.