Gimnaziju pohađao 1948-1956. u Krapini, gdje je 1956. godine maturirao. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao 1956-1960., a 1960. godine diplomirao francuski jezik i književnost i ruski jezik i književnost. Pokraj dvopredmetnoga studija (francuski i ruski) pohađao nastavu talijanskog, portugalskog, španjolskog te češkog, sanskrta i paleobalkanistike, a samostalno se sustavno bavio rumunjskim i upućivao se u druge romanske jezike.
Za vrijeme boravka na Sveučilištu u Bukureštu bavio se proučavanjem romanske lingvistike, a posebnu je pozornost posvetio rumunjskoj povijesti jezika i dijalektologiji (pohađao nastavu kod akad. Alexandrua Rosettija i prof. dr. Jacquesa Bycka) te romanistici i hispanistici (nastava kod akad. Iorgua Iordana). Radi boljeg ovladavanja balkanistikom, prošao dvogodišnju intenzivnu nastavu albanskog. Istodobno se koristio bogatom knjižnicom Rumunjske akademije. Potkraj 1961. stupio u vezu s akad. Emilom Petroviciem sa Sveučilišta u Cluju[1], stručnjakom za lingvističku geografiju i slavensko-romanske jezične veze, koji mu je dao mnogo vrijednih sugestija za izradbu doktorata. Od 1960. do 1962. godine bio je lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Bukureštu.[2] Doktorirao 1965. disertacijom Opis današnjeg istrorumunjskog,[2] temeljeći se na strukturalističko-funkcionalističkoj metodologiji i na uvjerenju da svi mjesni govori (ovdje istrorumunjski) funkcioniraju kao potpuni i živi sustavi za komunikaciju. Akad. godinu 1966/1967. proveo je u Parizu usavršavajući se u općoj lingvistici kod prof. Andréa Martineta, te u indoeuropskoj i općoj lingvistici kod prof. Émilea Benvenistea. Osim povijesti francuskoga jezika, francuske historijske gramatike i romanske lingvistike, u Bibliothèque Nationale u Parizu – radi boljega uvida u jezičnu povijest Francuske – proučavao je, među ostalim, okcitanski (provansalski), katalonski i baskijski.
Aktivnosti
Od 1968. predaje na Postdiplomskom studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a do 1990. redovito je predavao i na postdiplomskim studijima u Dubrovniku. God. 1978/1979. i 1979/1980. bio predstojnik (“dekan”) Odjela za jezike i književnosti Filozofskog fakulteta. Od 1991. stalni je vanjski suradnik Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža”: od 1991. do 1996. glavni urednik “Hrvatskoga općeg leksikona” i od 1996. pomoćnik glavnoga urednika “Hrvatske enciklopedije”, te glavni urednik od četvrtog do osmog sveska.
Nastavna djelatnost
Redovito održava nastavu na Odsjeku za romanske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta iz predmeta koji se tiču poredbene romanske lingvistike te povijesti francuskoga i španjolskog jezika. Na Postdiplomskom studiju lingvistike, osim nastave za romaniste, održava, u okviru opće nastave, nastavu u vezi s temama iz funkcionalne lingvistike (Martinetovskog strukturalizma), jezičnih kontakata, povijesne fonologije, jezične povijesti istočne obale Jadrana te balkanistike.
Znanstveni rad
Od 1997. do 2000. sudjelovao na jednom znanstvenom skupu u Hrvatskoj (s priopćenjem koje je objavljeno) te na tri skupa u Italiji (Trst, Udine, Venecija), s jednim priopćenjem koje je objavljeno te dva predavanja koja još nisu objavljena.
Sudjelovanje na projektu “Hrvatske enciklopedije”.
Suradnik na znanstvenom projektu “Supostavna gramatika francuskog i hrvatskog” (voditelji prof. dr. Miro Kačić, dr. Dražen Varga)
Savjetnik u znanstvenom projektu “Jezični atlas Istre” (voditelj prof. dr. Goran Filipi).
Djela
Descrierea istroromânei actuale (Opis današnjeg istrorumunjskog), Editura Academiei Republicii Socialíste România, Bukurešt, 1971.
André Martinet, Osnove opće lingvistike, 1982. (prijevod)
Istrorumunjsko-hrvatski rječnik: (s gramatikom i tekstovima), Znanstvena udruga Mediteran, Pula, 1998.
