Od niskog lanca gorja Eifel, Ardeni su odvojeni linijom donjeg toka rijekā Sauer i Aachen, koja se približno poklapa s istočnim granicama Luksemburga i Belgije. Dugi su oko 200 km, od izvora rijeke Sambre do visoravni Hohe Venn, a najširi 140 km.
Ardeni predstavljaju skup visoravni i zaobljenih uzvišenja. Najviši vrh je Botrange, 694 m. Ispresjecani su dolinama rijeka s duboko urezanim koritom, naročito Meuse, Semois i Ourthe, dok se prema jugu stupnjevito spuštaju. Najviši su i najteže prohodni istočno od Liègea. Dobro su pošumljeni (hrast, bukva, breza), a ima i iskrčenih površina s bogatim pašnjacima. Ispresjecanost i pošumljenost znatno otežavaju preglednost i prohodnost područja.
Prometna povezanost
Komunikacije i naseljenost (55 st. na km2) su slabiji u odnosu na susjedna područja. Ardene presijeca nekoliko železničkih pruga, od kojih glavne povezuju Luksemburg s Namurom i Liègeom, četiri ceste u smjeru sjever – jug, a po jedu pravcem SZ – JI (Namur – Bastogne) i SI – JZ (Liège – Hirson). U ostalim višim i pošumljenim predjelima manji je broj cesta. Na jugu Ardena je plovni Ardenski kanal (Canal des Ardennes), dug 100 km, koji spaja Meusu i Aisneu od Doncheryja do Asfelda.
Povijest
Sklop reljefa i pošumljenosti omogućavali su napadaču prikrivenost i povoljno djelovanje kroz Ardene. U Prvom svjetskom ratu, njemačke su snage (3., 4. i 5. armija) brzo su prešle Ardene i rijeku. Meusu, okrenule se prema JZ i ušle u Francusku. Posle rata Belgija je utvrdila svoj pojas Ardena, sve do Neuse i s Albertovim kanalom, podigla je cijelovit utvrđeni pojas na istočnoj i SI granici.
U Drugom svjetskom ratu, tijekom svibnja1940., Nijemci su glavninom snaga iznenadno preko Luksemburga prošli kroz Ardenr za tri dana (od 10. – 12. svibnja) sa 7 oklopnih i 3 motorizirane divizije izbili na srednji tok Meuse, od Dinanta do Sedana. Od 16. prosinca 1944. do 31. siječnja 1945. na području Ardena je bilo težište Njemačke operacije na Zapadnom bojištu.
Literatura
”Ardeni”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 202.