Apel srpskom narodu

Apel srpskom narodu, dokument je koji je objavljen u listu Novo vreme, 13. kolovoza 1941. godine. U tome dokumentu javno je osuđen komunistički ustanak u okupiranoj Srbiji i narod pozvan na poštovanje okupatorovog poretka i mira. Apel je potpisalo ukupno 546 osoba.^[1] Jedan dio potpisnika objavljen je 13. kolovoza a ostatak popisa potpisnika objavljen je u istome listu sutradan, 14. kolovoza 1941. godine.^[1]

O Apelu

Autor Apela bio je Velibor Jonić, komesar prosvjete u Komesarskoj upravi Milana Aćimovića.

Ideju za pisanje Apela dali su Nijemci, odmah nakon što je ustanak izbio, koncem srpnja 1941. godine. Time su željeli stvoriti utisak u javnosti kako je srpska inteligencija protiv ustanka. Tekst Apela napisao je Komesarijat prosvjete u Komesarskoj upravi, na čelu s Veliborom Jonićem i njegovim zamjenikom Vladimirom Velmar Jankovićem. U Apelu srpski narod je pozvan svim snagama zalagati se za red i mir, tvrdeći kako se samo tako može uspješno ostvariti nacionalna obnova domovine.

Zajedno s Apelom bio je napravljen i popis ljudi. Bile su to osobe iz znanosti, kulture, politike i javne osobe za koje je bilo planirano da ga potpišu. Popis je predat policiji i upravitelju grada Beograda Dragomiru Jovanoviću koji je pojedince s popisa pozvao u zgradu Općine gdje im je objašnjavao ratnu situaciju, posljedice nemira, govorio o represalijama koje će snaći Srbe ako ne pruže pomoć i dr. Oni koji ni nakon ovog uvjeravanja nisu htjeli potpisati bili su izloženi psihološkom pritisku, strahu od posljedica i izravnoj prisili.

Potpisnici Apela se prema društvenim kategorijama svrstavaju u tri skupine. Prvu skupinu činili su oni koji su surađivali s okupatorom poput Milana Aćimovića, Tanasija Dinića, Velibora Jonića, Ilije Paranosa i inih. Drugu činili su političari koji su i prije rata bili poznati kao pronjemački i profašistički orijentirani, kao što su Aleksandar Cincar Marković, Dimitrije Ljotić i ini. Treću skupinu predstavljali su ugledni znanstveni i javni djelatnici, kao filolog Aleksandar Belić, predsjednik Srpske kraljevske akademije znanosti, književnik Veljko Petrović, Milan Kašanin, više episkopa Srpske pravoslavne crkve i ini.

Unatoč svim pritiscima mnoge su javne osobe odbile potpisati ovaj Apel. Najpoznatiji među njima bili su Ivo Andrić, Miloš Đurić, Isidora Sekulić, Milivoje Kostić, Vojislav Radovanović i ini. Ostala je i poznata epizoda s profesorom Milošem Đurićem koji je uglednom profesoru i skladatelju Miloju Milojeviću^{[nedostaje izvor]} koji ga je nagovarao na potpisivanje Apela, odgovorio riječima: "Lako je tebi, ti u diple sviraš, a ja svojim studentima etiku predajem".^[2] Profesor Đurić potom je, 1942. godine, umirovljen a poslije i zatočen u Banjičkom logoru.^[2]

Potpisnici

Apel ima 546 potpisnika. Neki od njih su:

episkop niški dr. Jovan episkop zvorničko-tuzlanski Nektarije episkop budimljanski Valerijan, vikar njegove svetosti patrijarha Gavrila Dožića dr Kosta Kumanudi, bivši predsjednik Narodne skupštine dr Miroslav Spalajković, zastupnik u mirovini Aleksandar Cincar-Marković, bivši ministar inozemnih poslova Josif Kostić, senator i armijski general u mirovini Petar V. Kosić, armijski general dr. Velizar Janković, ministar u mirovini Dragutin Pećić, bivši ministar Aleksandar Mijović, bivši ministar Milan Aćimović, bivši ministar dr. Svetislav Popović, bivši ministar Dušan Letica, bivši ministar Dimitrije Ljotić, bivši ministar Rista Jojić, bivši ministar dr. Lazar Marković, bivši ministar Živojin Rafajlović, bivši ministar i ban Đura Janković, bivši ministar Spasoje Piletić, bivši ministar Panta Jovanović, bivši ministar Vojislav Đorđević, bivši ministar Vasa Jovanović, bivši ministar Dušan Pantić, bivši ministar Ugrin Joksimović, bivši senator dr. Jovan Radonić, senator i član Srpske kraljevske akademije znanosti Momčilo Janković, advokat i bivši narodni zastupnik Tasa Dinić, pukovnik i bivši narodni zastupnik Đura Kotur, bivši senator Milan Jovanović Stojimirović, bivši narodni zastupnik Dragomir Stojadinović, bivši narodni zastupnik dr. Aleksandar Belić, predsjednik Srpske kraljevske akademije znanosti inž. Petar Micić, rektor Sveučilišta Rusomir Janković, predsjednik Kasacionog suda dr. Milan Radosavljević, guverner Narodne banke Toma Rosandić, kipar i rektor Umetničke likovne akademije dr. Aleksandar Jovanović, rektor Ekonomsko-komercijalne škole Petar Konjović, rektor Muzičke akademije dr. Milosav Stojadinović, potpredsjednik Beogradske općine dr. Jovan Mijušković, potpredsjednik liječničke komore Vlada Ilić, predsjednik Industrijske komore Veljko Petrović, književnik i član Srpske kraljevske akademije znanosti

Đoka Jovanović, kipar i član Srpske kraljevske akademije znanosti dr. Laza Stanojević, sveučilišni profesor Velibor Jonić, profesor dr. Mihailo Ilić, sveučilišni profesor dr. Ljubomir Dukanac, sveučilišni profesor dr. Miloš Moskovljević, profesor Više pedagoške škole dr. Milan Kašanin, književnik i ravnatelj muzeja dr. Svetislav Stefanović, liječnik i književnik inž. Milosav Vasiljević, dr. Kosta Luković, književnik i novinar Jovan Tanović, novinar i predsjednik nakladničkog poduzeća „Politika“ Jovan Tomić, sveučilišni profesor Vladimir Velmar Janković, književnik Đorđe Perić, novinar Sima Pandurović, književnik Ratko Parežanin, novinar dr. Viktor Novak, sveučilišni profesor dr. Milan Budimir, sveučilišni profesor Stevan Stanković, tajnik Akademije likovne umjetnosti Momir Veljković, upravnik Narodnog pozorišta dr. Miloš Trivunac, dekan i sveučilišni profesor dr. Radivoj Kašanin, sveučilišni profesor dr. Jovan Đorđević, sveučilišni profesor dr. Jovan Erdeljanović, sveučilišni profesor i član Srpske kraljevske akademije znanosti dr. Toma Živanović, sveučilišni profesor dr. Miodrag Ibrovac, sveučilišni profesor Vladeta Dragutinović, glumac Narodnog pozorišta Nikola Cvejić, operni pjevač dr. Milan Vlajinac, sveučilišni profesor dr. Vojislav Mišković, sveučilišni profesor dr. Ivan Đaja, sveučilišni profesor u Beogradu dr. Fehim Bajraktarević, sveučilišni profesor dr. Jovan Lovčević, sveučilišni profesor dr. Dušan Glumac, sveučilišni profesor u Beogradu dr. Miloje Milojević, profesor Muzičke akademije dr. Dušan Borić, sveučilišni profesor dr. Jovan Tucaković, sveučilišni profesor dr. Ilija Đuričić, sveučilišni profesor dr. Radoslav Grujić, sveučilišni profesor dr. Rastislav Marić, sveučilišni profesor

Literatura

• Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi - Beograd. „Prosveta“, Beograd i „Nolit“, Beograd 1964.
• Dragan Marković, Otpisani, „Prosveta“ Beograd 1977. .
• dr. Milan Borković, Kvislinška uprava u Srbiji 1941—1944., (knjiga prva), Sloboda Beograd, 1979.
• Petranović, Branko (1992). Srbija u Drugom svetskom ratu 1939—1945. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar.
• Milosavljević, Olivera (2006). Potisnuta istina - kolaboracija u Srbiji 1941—1944. Beograd: Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji. ISBN 86-7208-129-3.

Izvori

1. Philip J. Cohen, Serbia's Secret War: Propaganda and the Deceit of History, Texas A&M University Press, College Station, 1996., str. 137. - 152.
2. (srp.) Milena Jovanović, 40 godina od smrti – Miloš N. Đurić (1892–1967): Na helenskim izvorima  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. siječnja 2021. (Wayback Machine), Vreme, br. 883., pristupljeno 9. srpnja 2017.