Za predsjednika HDZ-a izabran je 2016. nakon ostavke Tomislava Karamarka. Plenković je doveo svoju stranku do većine zastupničkih mjesta na parlamentarnim izborima 2016. Predsjednikom hrvatske Vlade imenovala ga je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović 10. listopada 2016. nakon što joj je predao 91 potpis potpore saborskih zastupnika. Njegov kabinet potvrđen je glasovanjem u Saboru 19. listopada s većinom od 91 od 151 zastupnika. Njegov prvi kabinet imao je 20 ministara, dok drugi kabinet ima 16 ministara.
Jedan je od samo dvojice hrvatskih premijera (uz Ivu Sanadera) koji su osvojili više od jednog mandata, pobijedivši na općim izborima 2016. i 2020. Također je, uz Ivicu Račana i Sanadera, jedan od trojice premijera koji su bio na čelu više od jednoga vladinog kabineta. Nadalje, 4. svibnja 2022. Plenković je nadmašio Sanaderov mandat i tako postao najdugovječniji premijer u povijesti Hrvatske.[3]
Njegovu je Vladu obilježio prvotni gospodarski rast, otvorenje Pelješkog mosta2022., ulazak u Schengen i Eurozonu2023., kupnja francuskih borbenih zrakoplova Rafale, ali i niz korupcijskih afera, nagli porast inflacije od 2021., pokušaji gušenja medijske slobode (tzv. »Lex AP«) te sve izraženiji autoritarni način vladanja.
Obrazovanje
Pravni fakultet u Zagrebu upisao je 1988., a diplomirao 1993. godine na temu Institucije Europske zajednice i proces donošenja odluka na Katedri međunarodnog javnog prava kod profesorice Nine Vajić, bivše sutkinje Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.[4] Tijekom studija radio je kao prevoditelj volonter u Promatračkoj misiji Europske zajednice u Hrvatskoj 1991./92.
Za vrijeme studija aktivno sudjeluje u radu Europske udruge prava studenata (ELSA). 1991. godine postaje predsjednik ELSA-e Zagreb, 1992. predsjednik ELSA-e Hrvatske, a 1993. predsjednik Međunarodnog odbora ELSA-e sa sjedištem u Bruxellesu. U tom razdoblju sudjeluje na brojnim međunarodnim konferencijama diljem Europe i SAD-a te organizira nekoliko stručnih skupova u Hrvatskoj. Studentsku praksu obavio je 1992. u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu.[nedostaje izvor] Na stažu u Europskoj pučkoj stranci u Europskom parlamentu (u okviru Zaklade Robert Schuman) boravio je 1993. te 1994. godine, kao i u hrvatskoj Misiji pri Europskim zajednicama.[5]
Godine 1997. polaže državni stručni ispit, a 1999. savjetnički ispit pri Ministarstvu vanjskih poslova.[6] 2002. godine magistrirao je međunarodno pravo s magistarskim radom Subjektivitet EU i razvoj Zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Iste godine položio je i pravosudni ispit. Tečno govori engleski, francuski i talijanski jezik.
Diplomatska karijera
Od 1994. do 2002. radi kao diplomat u Ministarstvu vanjskih poslova na nizu funkcija. Između ostaloga, načelnik je Odjela za europske integracije, savjetnik ministra za europske poslove, član Pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EU.
Od 2002. do 2005. obnaša dužnost zamjenika šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu, gdje je zadužen za koordinaciju političkih aktivnosti Misije te pripremu podnošenja zahtjeva Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji. Od 2005. do 2010. zamjenik je veleposlanika u Francuskoj.
U travnju 2010. postaje državni tajnik za europske integracije u Vladi gdje upravlja radom Ministarstva na političkim i gospodarskim odnosima s članicama Unije do prosinca 2011., a ima i istaknutu ulogu u kampanji za referendum o pristupanju Europskoj uniji.[5] Kao državni tajnik, obnaša i dužnost nacionalnog koordinatora za Dunavsku strategiju EU.
Politički angažman
Bio je voditelj predsjedničke kampanje Mate Granića na predsjedničkim izborima 2000., s kojim se pojavio i u dokumentarnome filmu Igora Mirkovića i Rajka Grlića Novo, novo vrijeme.[7]
Od 22. prosinca 2011. do 1. srpnja 2013. zastupnik je HDZ-a u Hrvatskom saboru. Supredsjedatelj je Zajedničkog parlamentarnog odbora Hrvatskog sabora i Europskog parlamenta te član saborskih odbora za vanjsku politiku, za europske integracije, za pravosuđe, za zaštitu okoliša te za međuparlamentarnu suradnju.[6] Odlukom Hrvatskoga sabora, od travnja 2012. do srpnja 2013. jedan je od 12 hrvatskih zastupnika promatrača u Europskom parlamentu.
Od 1. srpnja 2013. zastupnik je HDZ-a u Europskom parlamentu i član Kluba zastupnika Europske pučke stranke. U Strasbourgu je 2. srpnja 2013. govorio kao prvi zastupnik iz Hrvatske na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta. Član je Odbora za proračun i Odbora za ustav Europskog parlamenta, kao i Izaslanstva za odnose sa zemljama jugoistočne Europe, a sudjeluje i u radu niza drugih odbora.[8]
↑Andrej Plenković dobio mandat za sastavljanje vladeArhivirana inačica izvorne stranice od 13. studenoga 2016. (Wayback Machine), "Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uručila je predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću mandat za sastavljanje 14. vlade Republike Hrvatske. Plenković je predsjednici donio 91 potpis izabranih saborskih zastupnika. Mandatar je u roku od 30 dana dužan program vlade i njezine članove predstaviti Saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.", objavljeno 10. listopada 2016., pristupljeno 18. listopada 2016.
