All Nippon Airways Co., Ltd.( 全日本空輸株式会社; Zen Nippon Kūyu Kabushiki), LSE: ANA, poznatiji kao ANA, je japanski zračni prijevoznik sa sjedištem u Shiodome City Centru, Tokyo. Sa svojom flotom od preko 200 zrakoplova lete prema gotovo 50 destinacija u Japanu i preko 30 međunaodnih destinacija.[3] Imaju oko 33.000 zaposlenih (2013.).[4] Glavna sjedišta za međunarodne letove su zračne luke Narita (Tokyo) i Kansai (Osaka), dok su im za domaće letove sjedišta u zračnim lukama Haneda (Tokyo), Itami (Osaka), Chūbu Centrair International Airport (Nagoya) i New Chitose Airport (Sapporo).[5]
ANA je nastao na temeljima dvije kompanije. Prva je bila Nippon Helicopter and Aeroplane koja je osnovana 27. prosinca1952.[7] Današnja IATA oznaka za ANA je NH što su početna slova Nippon Helicopter kompanije.[8]
Boeing 737-200 u ANA "Mohican Livery" bojama iz vremena (1960. – 1983.)
NH je započeo letove helikoplerima u veljači 1953. Dana 15. prosinca 1953. su ostvarili svoj prvi cargo let (Osaka - Tokyo) koristeći zrakoplov de Havilland Dove, JA5008.[7] Bio je to prvi let koji je obavljen od strane japanskih pilota nakon Drugog svjetskog rata. Putnički prijevoz na istoj ruti je započeo 1. veljače 1954. U ožujku su u flotu uveli uveli i drugi tip zrakoplova - de Havilland Heron.[9]Douglas DC-3 je uveden u flotu 1955.[7] Do tada su već proširili svoju mrežu letovima sa sjevera otoka Kyūshū za Sapporo.
Drugi ANA predak je bio Far East Airlines (極東航空,Kyokutō Kōkū).[10] Iako je kompanija FEA osnovana 26. prosinca 1952., jedan dan prije NH kompanije, nije započela poslovanje do 20. siječnja1954.,kada je započela s cargo letovima na relaciji Osaka - Tokyo, koristeći zrakoplov de Havilland Dove. Početkom 1957. su u flotu uveli zrakoplov DC-3 i proširili mrežu destinacija.[9]
FEA se spojila s kompanijom NH u ožujku 1958. Novonastala kompanija je imala tržišnu kapitalizaciju u iznosu od 600 milijuna jena. Stvorena je tako najveća privatna zračna kompanija u Japanu[7] - All Nippon Airways.[7] Logo kompanije je preuzet od kompanije NH.[7]
Domaća era
ANA je tijekom 1960-ih us voju flotu dodala zrakoplove Vickers Viscount i Fokker F27.[7] U listopadu 1961. su njihove dionice izlistane na burzi u Tokyu i Osaki.[7] Spajanje s kompanijom Fujita Airlines je usljedilo 1963. pri čemu je kapital kompanije narastao na 4,65 mlrd jena.[7] Prvi mlazni avion u floti im je bio Boeing 727 1965. i letio je na ruti Tokyo-Sapporo. Iste godine su postali prvi korisnik zrakoplova NAMC YS-11, što je bio prvi japanski turbopropelerski zrakoplov. Boeing 737 su u flotu uveli 1969. godine.[7]
Kako je ANA rasla tako su započeli i s ugovaranjem letova s putničkim agencijama širom Japana. Mnoge od tih agencija su zauzvrat dobile udjele u kompaniji ANA kao dio ugovora. Neki od tih odnosa su zadržani i danas u raznim oblicima. Primjerice, Nagoya Railroad, koja je upravljala ANA operacijama u regiji Chūbu,[11] zadržala je trajno svoje mjesto u ANA odboru direktora.[12]
I dok su na domaćem tržištu ostvarivali konstantan rast, na međunarodno tržište nisu smjeli jer je državna kompanija Japan Airlines jedina imala dozvolu od strane vlasti da obavlja međunarodne letove.[7] To je trajalo sve do 1986. Do tada su mogli obavljati samo međunarodne charter letove. Prvi takav let se dogodio 21. veljače1971.[13]
Prvi širokotrupni zrakoplov (Lockheed L-1011s) su kupili u studenome 1971.[14] Kompanija je imala narudžbu za McDonnell Douglas DC-10 zrakoplove ali je ona otkazana i prebačena na Lockheed. Kasnije je na vidjelo izašla priča da je sve napravljeno zbog podmićivanju premijera Kakuei Tanake. Sve je dovelo do uhićenja Tanake još nekoliko managera ANA zbog korupcije.[15]
Svoj prvi Boeing 747-200 su uveli u flotu 1976. na rutama Tokyo-Sapporo i Tokyo-Fukuoka.,[7] a Boeing 767 1983.[16] Prve izvedbe su bile kratkog doleta (SR-short range) jer su bile namijenjene samo za domaće letove.[13]
Međunarodna era
ANA Boeing 737-500 na Sapporo International Airportu. Drugi ANA zrakoplov, Boeing 777-200, se vidi u pozadini u svom završnom prilazu u zračnu luku.
ANA je 3. ožujka 1986. započela sa svojim redovnim međunarodnim letovima.[7] Bio je to let na relaciji Tokyo - Guam.[17] Letovi za Los Angeles i Washington, D.C. su uspostavljeni do kraja iste godine.[7]
ANA je postepeno proširivala svoje međunarodne destinacije: Peking, Dalian, Hong Kong i Sydney (1987.); Seoul (1988.); London i Saipan (1989.); Paris (1990.) i New York (1991.).[18][19] Prve Airbus zrakoplove su dobili početkom 1990-ih, kao i prve Boeing 747-400 zrakoplove. U listopadu 1999. su postali član udruženje Star Alliance.[20]
2004. je bila prva godina da je ANA ostvarila veću dobit od japan Airlinesa. Iste godine su zbog povećanih kapaciteta zračnih luka objavili plan obnavljanja flote kojim su svi veći zrakoplovi zamijenjeni, a u flotu je dodan i veći broj manjih zrakoplova.[21]
ANA (B747-400) u zračnoj luci Tokyo (Haneda Airport).
Tijekom 2004. su osnovali niskotarifnu podružnicu Air Next koja svoje letove obavlja iz sjedišta u Fukuoki. Stekli su i većinsko vlasništvo nad kompanijom Nakanihon Airline Service (NAL).[22] U 2005. su NAL preimenovali u Air Central i premjestili mu sjedište u Chūbu Centrair International Airport.[23] U srpnju 2005. ANA je postigla dogovor kompanijom NYK Line o prodaji 27,6% udjela u Nippon Cargo Airlinesu, zajedničkoj kompaniji (joint venture) nastaloj 1987.[24] Prodaja je omogućila usmjeravanje ANA u razvoj svog vlastitog cargo prijevoza. U 2006. ANA, Japan Post, Nippon Express i Mitsui O.S.K. Lines zajedno osnivaju kompaniju ANA & JP Express (AJV) koja započinje s obavljanjerm cargo djelatnosti. U novonastaloj kompaniji ANA je najveći dioničar.
Air Transport World je proglasio ANA za zračnog prijevoznika godine 2007. ("Airline of the Year").
U srpnju 2011. All Nippon Airways i AirAsia su postigli dogovor o osnivanju kompanije AirAsia Japan. ANA posjeduje 51% vlasništva te kompanije. Tijekom listopada 2013. Air Asia se povukla iz zajedničke tvrtke, a kompanija je preimenovana u Vanilla Air.
Prva ANA nesreća se dogodila 1958 kada je pao zrakoplov Douglas DC-3 (JA5045) na letu 025.[36]
1958. je Akira Emoto postavio dinamit u zrakoplov Douglas DC-3. Bio je to dio samoubilačkog plana. Emoto je izgubio život skočivši iz zrakoplova, ali dinamit nije detoniran.[37]
Dana 30. srpnja1971., Boeing 727 na letu 58 se sudario s vojnim zrakoplovom JASDF-a F-86 Sabre. Poginulo je 155 putnika i 7 članova posade. Vojni pilot se spasio iskakanjem.[43]
Dana 22. lipnja1995., osoba koja se nazivala "Fumio Kujimi" otela je zrakoplov Boeing 747SR nedugo nakon polijetanja iz Tokya. Zrakoplov je prizemljen u Hokkaidu i policija je uhitila otmičara.[44]
1999. godine je otmičar oteo zrakoplov na letu 61 i ubio pilota. Otmičar je savladan od strane putnika i članova posade.[45]
Dana 6. rujna2011., zrakoplov Boeing 737-700 na letu 140 je naglo izgubio visinu nakon što je pilot greškom udario u kormilo umjesto da otkluča vrata nakon što se kapetan vratio iz zahoda. Pilot je uspio preuzeti kontrolu nad zrakoplovom, a sve je rezultiralo manjim ozljedama dva člana posade.[46]
Dana 8. prosinca2012. Boeing 737 je otklizao 80 metara od piste pri slijetanju zbog sniježne oluje. Nije bilo ozlijeđenih.[47]
Dana 16. siječnja2013., Boeing 787 na letu 692 je prijavio probleme s baterijom. Zrakoplov je prisilno sletio. Nije bilo ozlijeđenih prilikom evakuacije. Ovaj incident je rezultirao prizemljenjem svih Dreamlinera dok problemi s baterijom nisu uklonjeni.
.jpg)
_(6492917127).jpg)
