Deveta armija formirana je 19. rujna 1914. sa sjedištem stožera u Breslauu. Njezinim prvim zapovjednikom postao je dotadašnji zapovjednik 8. armije general pukovnik Paul von Hindenburg kojemu je načelnik stožera bio general bojnik Erich Ludendorff. U sastav 9. armije ušli su Gardijski pričuvni korpus (do tada u sastavu 2. armije), XI. korpus (do tada u sastavu 3. armije), XVII. i XX. korpus (do tada u sastavu 8. armije), korpus Frommel, te Landverski korpus.
Nakon osnivanja 9. armija je sudjelovala u Bitci na Visli (29. rujna - 31. listopada 1914.), u kojoj je neuspješno pokušala zauzeti Varšavu, ali je poražena od strane ruskim snaga kojima je zapovijedao Nikolaj Ruszki. Hindenburg je 9. armijom zapovijedao do 1. studenog 1914. kada postao zapovjednikom Istoka. Novim zapovjednikom 9. armije postao je general konjice August von Mackensen, dotadašnji zapovjednik XVII. korpusa, dok je novi načelnik stožera armije postao general bojnik Paul Grünert.
Deveta armija nakon toga sudjeluje u Bitci kod Lodza (11. studenog - 6. prosinca 1914.) u kojoj ne uspijeva okružiti ruske snage, ali ipak nakon njihova povlačenja 6. prosinca 1914. ulazi u Lodz. Za navedeni uspjeh zapovjednik 9. armije August von Mackensen je unaprijeđen u general-pukovnika, te je odlikovan ordenom Pour le Mérite. U Lodzu je od 2. siječnja 1915. smješten i stožer 9. armije. Deveta armija 31. siječnja 1915. napada rusku 2. armiju generala Smirnova kod Bolimowa, ali je u navedenoj bitci nije ostvarila uspjeh. U bitci kod Bolimowa po prvi puta su na njemačkoj strani korišteni bojni otrovi koji su se međutim, na hladnoći i snijegu pokazali neučinkovitima.
Na mjestu zapovjednika 9. armije Augusta von Mackensena koji je postao zapovjednikom novoformirane 11. armije, 16. travnja 1915. zamjenjuje princ Leopold Bavarski. Deveta armija sudjeluje u završnom dijelu ofenzive Gorlice-Tarnow (1. svibnja – 18. rujna 1915) gdje sudjeluje u operacijama oko zauzimanja Varšave. Nakon uspješne ofenzive Gorlice-Tarnow 9. armija se nalazi u sastavu Grupe armija princa Leopolda, te ima sjedište stožera u Slonimu (današnja Bjelorusija) sve do 29. kolovoza 1916. kada je rasformirana.
Rumunjsko bojište
Nova 9. armija formirana je 6. rujna 1916. radi operacija u Rumunjskoj koja je 27. kolovoza 1916. ušla u rat na strani Antante. Zapovjednikom 9. armije imenovan je bivši pruski ministar rata i načelnik glavnoga stožera Erich von Falkenhayn kojemu je načelnik stožera bio pukovnik Hans Hesse. Deveta armija sudjeluje u borbama u Transilvaniji, te zajedno s Dunavskom armijom sudjeluje u zauzimanju Bukurešta i gotovo cijele Rumunjske. U siječnju 1917. stožer 9. armije premješten je u rumunjski grad Ramnicu Sarat. Od 5. lipnja 1917. zapovjednik 9. armije je general pješaštva Johannes von Eben kojemu je načelnik stožera pukovnik Walter Bronsart von Schellendorf.
Zapadno bojište
Deveta armija je u lipnju 1918. premještena na Zapadno bojište. Sjedište stožera 9. armije je u Crepyju, a novim zapovjednikom postaje general pješaštva Fritz von Below kojemu je načelnik stožera Friedrich von Esebeck. Na Zapadnom bojištu 9. armija sudjeluje u Drugoj bitci na Marni (15. lipnja - 6. kolovoza 1918.) posljednjoj od Ludendorffovih proljetnih ofenziva. Oboljelog Fritza von Belowa na čelu 9.armije 6. kolovoza 1918. zamjenjuje general pješaštva Adolph von Carlowitz kojemu je načelnik stožera potpukovnik Wilhelm Faupel. Adolph von Carlowitz međutim, 9. armijom zapovijeda svega nešto više od mjesec dana budući je ista 18. rujna 1918. rasformirana.
62. pješačka divizija (Austro-Ugarska) (gen. Brunswik)
Literatura
Hermann Cron, Imperial German Army 1914-1918: Organisation, Structure, Orders of Battle, Helion & Company ltd, 2002., str. 80-81 John Ellis, Michael Cox, The World War I Databook, Aurum Press Ltd., 2001., str. 194-198
.svg)
.jpg)
